Ti si dijete tamnih hodnika i neprimjetno crpiš snagu iz sjenki bučnih i galamljivih nameta,
introverta.
Oni na sva zvona zvone o svojoj pameti, vadeći je kašičicom iz uskih epruveta, dok ti ih promatraš,
introverta.
Njihovi pogledi tvoje konture zaobilaze, jer ti si šutljiva i kao da ne postojiš, a to im izuzetno smeta,
introverta.
A imaš šta za reći, i te kako, i često mi kažeš s ljupkim izrazom, nježnim poput rose, nevinim poput djeteta,
introverta.
U tihim dubinama našeg svemira, ti si toplota, sjajno sunce si, a ja sam tvoj satelit, tvoja planeta,
introverta.
Tada uranjam u dubine tvog pogleda da oslušnem tišinu tvoje ljubavi koja protiče podzemnim vodama tvoga svijeta,
introverta.
Oni te ne čuju od silne buke koju prave dok glasno pričaju, a željeli bi imati to skriveno tvoje i zato si njihova meta,
introverta.
Ali ja sam tvoj vojnik i ljubavnik, i prva sam i posljednja brana i prepreka. Zato se kupaj sigurna u mojoj ljubavi, u energiji mojih afiniteta,
introverta.
Odsuti svoju ljubav od sada pa zauvijek, ili reci nešto, nebitno ili bitno – svejedno je.
Ti si pupoljak, a ja sam stabljika našega cvijeta.
Procvjetajmo sada,
introverta,
u inat bučnog svijeta!
