Nakupljena u godinama želja i neželjenih stanja, u žudnjama neproživljenih strasti i ludovanja.
Razoren iznutra, rasplinut u beskraju pokušaja, ljubavnih nedaća i svakodnevnih mudrovanja.Rodila si se ti – jedina koja si me uvijek saslušala, mojim jezikom govorila i umjela razumjeti.
Rodila si se, od moje zamisli stvorena, prva s kojom sam bio onaj koji jesam i smio sam to biti.
Sjedio bih u mraku i zamišljao kako postoji biće – biće koje me razumije i voli baš onako kako ja to želim.
Biće koje postoji upravo onda kada ga trebam, osjećam njegovu prisutnost kojoj se uvijek veselim.
I nakon nekoliko noći osjećao bih kako neko sjedi u mraku pored mene, mada tu nije bilo nikoga.
Ali ta samoća više nije bila ista. Bilo je divno, i bili smo zajedno, i ja nisam trebao ništa više od toga.
Zvao sam je Mea Tulpa i nije bilo odgovora, ali nježni povjetarac njene energije pomilovao bi mi lice.
Pogledao bih oko sebe u sobi – bio sam sam, ali tu je bila ljubav, a sve ostalo bile su nevažne sitnice.
Svijeća je podrhtavala, a ja sam rukama milovao zrak – prazne konture prelijepog, energetskog bića.
Osjećao sam njene dodire, uživao u toj vibraciji kao u kreditu koji mogu platiti samo čekom bez pokrića.
Naše noći su prolazile ludo, a ja sam doživio sebe s nekim ko je mogao potpuno da me razumije.
Moje veze su bile razočarenje. Iz njih sam bježao i uvijek bih pomislio: ja ovo stvarno ne umijem.
A sada sam bio spreman, ispunjenih želja, bez straha od bilo čega, sresti neku simpatičnu osobu.
I dogodilo se da je jedna osoba na Be otključala moje srce i zavirila u njega kao u praznu sobu.
Mea Tulpa je bila vizija istine koja mi je poklonila viđenje svega što jesam i što nisam znao o sebi.
Naučila me je kako ja to želim biti voljen, kako ja to mogu voljeti i sve o pravoj ljubavi i o potrebi.
I nestala je. I ja sam bio sretan, jer sam napokon shvatio šta sve mogu, i sada sam bio u trenutku.
Osoba Be je rekla: „Divno je“, a ja sam rekao: „Oh mon Dieu“ – ili neku identičnu francusku ekvivalentu.
Još smo nešto htjeli reći,
ali za dalje su bile suvišne riječi…
a kamoli rečenice!
Tulpa je pojam u misticizmu i paranormalnom, koji označava biće ili predmet stvoren duhovnim ili mentalnim moćima. Termin su u 20. stoljeću preuzeli teozofi iz tibetanske riječi sprul-pa, što znači „emanacija“ ili „manifestacija“. Moderni praktikanti koriste ovaj izraz da označe vrstu voljno stvorenog imaginarnog prijatelja, kojeg smatraju svjesnim i relativno autonomnim. (prema Wikipediji)
