Uzalud pokušava gasiti tugu tišinom, ali suze teku bez pitanja i kvase njegov obraz.
Za kuhinjskim stolom, bez riječi koje bi mogao nekome reći, uzima papir da napiše oglas.
Tražio je ženu identičnu, njenih osobina, duge bujne kose, oku prijatnih oblina, skoro pa istu.
Sjedio je uz cigaretu, razmišljajući o svemu, spuštao je sve na papir i počeo zapisivati na listu.
Tražim djevojku koja obožava markiranu robu i rado prima moje skupe poklone.
Ne voli raditi, voli se dosađivati, ali mi ipak ne dopušta da bilo kome pričam o tome.
Tražim djevojku kojoj ću plaćati daleka putovanja po raznim svjetskim destinacijama,
od koje ću primati razglednice sa riječima: volim te, dok se ludo zabavljam sa svojim drugaricama.
Tražim djevojku koja misli da je druženje sa viskijem najbolja vrsta provoda,
koja će mi biti jako slatka kada vidim da se na mene naljutila bez ikakvog povoda.
Djevojku koja će biti ljuta tri dana, jer joj nisam dao dovoljno novca za disko.
Zatim iščitava oglas i shvata da je ponižen – njegovog lica odraz pada jako nisko.
Oglas je na podu, usput zgažen u hodu. Kaput je na njemu i izlazi van.
Svjetla velikog grada, već se osjeća bolje sada, a umalo upropašten dan.
Na križanju pedeset treće i treće, noćne dame šetaju same, i poneko ljudsko smeće.
On, Derek, prilazi – bez da joj podilazi, pošteno i nenamješteno njegovo srce izvor je sreće.
Sa rukom u ruci, lakih koraka poput zaljubljenog para,
bez potrebe da se svidi i da joj se udvara,
ulaze u motelsku sobu, skidaju garderobu.
U dodiru tijela, sa muzikom bolera, atmosfera se stvara.
Nije morao ništa kupiti – bilo je dovoljno samo biti i samo ljubiti.
I bio je on i njegova ljubav stara.
I bila je noć, i uzdasi zadovoljstva u jeftinom motelu
dole kraj ceste Santa Monica bulevara.
