Zrak mirisa toplog i bljutavog piva
na vrhu još jednog njujorškog nebodera.
Zamah požude tvoga tijela, gola na vrhu Manhattna.
Dolje na podu vjetar se poigravao – tvoja šarena haljina ljetna.
„Hajde“, reče, „koga ti foliraš, šta čekaš?“
„Ne dam“, rekoh. Ona sva u čudu: „Kako misliš – ne daš?“
Zamor gomile, zvuk uličnih sirena, i dva pogleda su se srela.
Slučajnim dodirom dva jezika u lizanju jednog sladoleda
kojeg su jela.
Sada i on je htio.
Ona je već otprije htjela.
