U vremenu kada je čovječanstvo tražilo odgovore u spoljašnjim strukturama – religiji, politici, nauci, revolucijama – dva čovjeka jednostavnog izgleda, a nesagledivog unutrašnjeg dosega, stajala su kao svjedoci jedne iste istine. Njihova poruka nije bila u složenim učenjima niti u dogmama, već u najjednostavnijem pozivu: ono što tražimo nije izvan nas, već u onome što jesmo. Sri Ramana Maharshi i Sri Nisargadatta Maharaj, iako se nikada nisu sreli, predstavljaju dvije najsjajnije zvijezde advaita vedante 20. vijeka. Advaita vedanta, filozofija ne-dualnosti, uči da oslobođenje ne dolazi spolja, kroz religijske sisteme ili spasenje koje nam neko drugi nudi, već iz unutrašnjeg prepoznavanja onoga što već jesmo – svijesti koja je uvijek prisutna.
Ramana Maharshi (1879–1950) – svjetlost Arunachale, svetac tišine, ogledalo Sebstva
Rođen kao Venkataraman Iyer u Tamil Naduu, Ramana je do svoje šesnaeste godine živio običnim životom, ne pokazujući sklonost prema duhovnosti. Međutim, jednog dana doživio je nagli i intenzivan strah od smrti. Taj trenutak nije pokušao izbjeći niti potisnuti, već se okrenuo unutra i postavio sebi sudbinsko pitanje: ko umire? Umjesto intelektualnog odgovora, doživio je unutrašnje prosvjetljenje. Spazio je da ono što je stvarno ne može umrijeti. Tijelo je prolazno, misli se mijenjaju, emocije dolaze i odlaze, ali ono što svjedoči sve to ostaje isto. U toj spoznaji osjetio je tišinu koja nije prazna, već beskrajno živa.
Nakon tog iskustva povukao se na svetu planinu Arunachalu. Arunachala za njega nije bila samo planina, već živo prisustvo, manifestacija božanskog Sebstva. Godinama je živio u pećinama, šuteći, ne tražeći učenike ni priznanja. Međutim, ljudi su počeli dolaziti, privučeni snagom njegove tišine. U njegovom prisustvu osjećali su kako ego otpada, a unutrašnja svjetlost postaje jasna.
Ramana nije učio složene sisteme niti rituale. Njegov put bio je jednostavan i direktan: atma-vichara, odnosno upit “Ko sam ja?”. To nije bila misaona analiza, već povratak pažnje u izvor. Kada se postavi pitanje “Ko sam ja?”, pažnja se ne širi prema vani, nego se povlači unutra. Ne traži se konceptualni odgovor, već se sloj po sloj razotkrivaju identifikacije sve dok ne ostane čista svijest, tišina bez oblika.
Ramana je naglašavao da Sebstvo ne treba postići jer ono nikada nije izgubljeno. Oslobođenje nije dodavanje nečeg novog, već prestanak vjerovanja u ono što nismo. Njegove riječi su jednostavne i jasne: spoznaja Sebstva nije postizanje, već otkrivanje da smo oduvijek to. On je govorio da je tišina najviša praksa, jer tišina nije odsustvo nego prisustvo – govor Sebstva bez riječi.
Učenici koji su ga posjećivali dolazili su iz raznih krajeva i religija, ali niko nije bio izdvojen. Ramana je svakoga gledao kao Sebstvo, kao svjedoka, bez obzira na ime, vjeru ili naciju. Njegova poruka nije bila za grupu, već za svakog pojedinca kao jedinstvo sa univerzalnim.
Sri Nisargadatta Maharaj (1897–1981) – prorok istine iznad prodavnice
Nisargadatta je rođen kao Maruti Kambli u skromnoj porodici u Bombaju. Bio je muž, otac i vlasnik male prodavnice. Njegov život bio je jednostavan i daleko od duhovnih institucija sve dok nije susreo svog učitelja Siddharameshwara Maharaja. Učitelj mu nije dao dugu obuku, niti složena učenja. Dao mu je samo jednu uputu: drži se osjećaja “ja jesam”.
Nisargadatta je ovo uzeo ozbiljno i doslovno. Povukao se u sebe, usmjeravajući pažnju samo na svjesnost postojanja, na osjećaj “ja jesam”, bez dodavanja identiteta, bez imena, bez uloga. Nakon godina istrajnog predavanja ovoj jednostavnoj praksi, sve što je bilo dodatno otpalo je kao san. Ono što je ostalo nije bilo “prosvijetljeni ja”, već odsustvo svakog identiteta, čista svjesnost.
Njegova mala soba u Bombaju postala je mjesto susreta ljudi iz cijelog svijeta. Nisargadatta nije imao obrazovanje niti znanje sanskrita, ali njegove riječi su bile silovite i precizne, razarajući iluzije i identifikacije. Nije govorio mnogo o metodama, nije čak ni meditaciju podržavao ako ona stvara identitet meditatora. Njegova poruka je bila beskompromisna: ti nisi tijelo, nisi um, nisi ime. Ono što jesi je bezlična svjesnost koja svjedoči sve.
Njegova knjiga “Ja jesam to” postala je klasik moderne duhovnosti. Njegov stil bio je direktan i bez uljepšavanja. Nije davao prostor za iluzije o “posebnom duhovnom ja”. Govorio je da i ideja o duhovnosti može postati zamka ako se poistovjetimo s njom.
Dva različita stila, ista istina
Ramana Maharshi i Nisargadatta Maharaj se razlikuju po temperamentu i načinu izražavanja, ali njihova poruka je ista. Ramana je bio tih, blag, okrenut tišini i unutrašnjem smirenju. Nisargadatta je bio sirov, direktan, beskompromisan, razbijajući iluzije riječima poput udara groma. Ramana je pozivao na introspektivno pitanje “Ko sam ja?”, a Nisargadatta na ostanak u čistom osjećaju “ja jesam”. Oba puta vode do istog ishodišta – svjesnosti bez identiteta.
Za Ramanu Bog je bio Sebstvo kao svjetlost koja nikada ne nestaje. Za Nisargadattu Bog je bio čista svjesnost izvan uma i pojmova. Obojica su pokazivala da nema puta do istine, jer je istina ono što već jesmo.
Prakse koje ostaju
Praksa Ramane Maharshija: Postavi pitanje “Ko sam ja?” i ne traži odgovor umom. Posmatraj misao, emociju ili senzaciju i zapitaj se – ko to vidi? Ko to zna? Pusti da se pažnja povlači u tišinu između pitanja i odgovora.
Praksa Nisargadatte Maharaja: Sjedi mirno i usmjeri pažnju na osjećaj “ja jesam”. Nemoj dodavati ništa na njega – ne govori “ja sam ovo” ili “ja sam ono”. Samo ostani u čistoj svjesnosti postojanja. Vremenom će sve što je dodatno otpasti.
Savremena vrijednost njihovih učenja
U današnjem svijetu punom anksioznosti, preopterećenosti informacijama i lažnim identitetima na društvenim mrežama, učenja Ramane i Nisargadatte su još važnija. Oni nas ne upućuju da postanemo neko drugi, niti da težimo transformaciji izvan nas. Njihova poruka je da nismo odvojeni od istine i da nam nije potrebno ništa spolja da bismo je spoznali.
Ramana kaže da kada prestanemo da tražimo, istina se sama otkriva. Nisargadatta dodaje da nema ničeg pogrešnog u nama, osim vjerovanja da smo ono što nismo.
Zaključak
Ramana Maharshi i Nisargadatta Maharaj nisu bili obični učitelji, već ogledala svijesti. Njihova poruka ostaje snažna i danas: ti nisi ono što misliš da jesi. U prepoznavanju toga počinje sloboda. Njihovi životi su dokaz da najdublje istine ne zahtijevaju složene sisteme, već jednostavnost vraćanja u ono što već jeste.
