Bön, poznat i kao Yungdrung Bön, što znači Vječni Bön, predstavlja najstariju duhovnu tradiciju Tibeta koja prethodi budizmu. U njegovoj osnovi ne nalazi se religija u uobičajenom smislu, nego sveobuhvatni sistem oslobađanja, iscjeljenja i transformacije svijesti. Smatra se da potiče od prosvijetljenog učitelja Tonpe Shenrapa, za kojeg se kaže da je živio hiljadama godina prije Buddhe Shakyamunija. Njegova učenja prenosila su se kroz vizionarske majstore i čuvana su u usmenoj predaji sve do današnjeg vremena. Suština Bön tradicije dolazi do izražaja u najvišim učenjima poznatim kao Dzogčen, ili Veliko Savršenstvo.
Devet vozila Bön učenja
Učenja Bön tradicije sistematizovana su u devet nivoa duhovnog razvoja. Prva tri nivoa obuhvataju šamanizam, proricanje, astrologiju, rad s prirodnim silama i energetsku medicinu. Ovdje se razvija odnos s prirodom i iscjeljuju poremećaji kroz usklađivanje sa silama zemlje, vode, vatre, zraka i prostora. Srednja tri nivoa uče moralnim načelima, vizualizacijama i tantričkim metodama, gdje se svijest oblikuje kroz unutrašnje slike i mantričke prakse. Posljednja tri nivoa predstavljaju najviši put i vode ka Dzogčenu, u kojem se otkriva izvorno stanje uma – priroda svijesti koja je uvijek slobodna i nepromjenjiva.
Dzogčen – Veliko Savršenstvo
Dzogčen učenje smatra se srcem Bön tradicije. Ono ne predstavlja tehniku, već stanje. To je prirodna, sveobuhvatna svijest, oslobođena koncepata i dualnosti. U Bönu postoje tri glavne linije Dzogčena.
Prva je Zhang Zhung Nyen Gyü, koja se prenosila isključivo kroz iskustvo, od učitelja ka učeniku. U njoj se ne prenose samo riječi, nego samo stanje bića. Druga linija, A-khrid, koristi slog A kao izraz tišine i neuvjetovanosti. Kroz meditaciju na ovaj slog učenik ulazi u iskustvo praznine i svjetlosti. Treća linija, Yangtse Longchen, predstavlja najdublji oblik Dzogčena i vodi ka potpunom rastvaranju identiteta u svjetlost.
Tri glavna aspekta Dzogčena su: Trekčö, što znači presijecanje vezanosti i koncepata kako bi se otkrilo izvorno stanje uma; Tögal, praksa u kojoj se kroz vizualizacije svjetlosti i duginih formi ulazi u viša stanja svijesti; te kontemplacija bez volje, u kojoj se ne traži prosvjetljenje već se spoznaje da ono već jeste prisutno.
Tajni sistemi prakse
Bön tradicija sadrži brojne metode oslobađanja koje povezuju tijelo, disanje i um.
Prva od njih je Trul Khor, drevna tibetanska joga pokreta. Ova praksa povezuje položaje tijela, disanje i vizualizaciju i time oslobađa blokade u energetskim kanalima.
Druga je Tsa-lung, rad s unutrašnjim vjetrom i kanalima. U njoj se zrak zadržava u tijelu i usmjerava kroz energetske puteve. Smatra se da je vjetar nosilac svijesti i da, kada se usmjeri u središnji kanal, um prirodno ulazi u stanje svjetlosti.
Treća je Tögal, u kojoj praktikant kontemplira otvoreno nebo ili svjetlost sunca, a vizije koje se pojavljuju vode prema stanju oslobođenja poznatom kao Duginom tijelu, gdje se fizičko tijelo rastvara u svjetlost.
Iscjeljenje u Bön tradiciji
Iscjeljenje zauzima važno mjesto u ovoj tradiciji. Tibetanska medicina u Bönu temelji se na biljkama, mineralima, životinjskim supstancama i duhovnim praksama. Bolest se posmatra kao rezultat disbalansa pet elemenata i djelovanja unutrašnjih otrova kao što su ljutnja, vezanost i neznanje.
Poseban značaj imaju mudre, pokreti ruku koji aktiviraju energetske centre i dovode do usklađivanja tijela i svijesti. Postoje i metode oblikovanja energetskih formi iznad tijela pacijenta kojima se uklanjaju blokade iz energetskih kanala.
Rituali i magijske prakse
Bön uključuje i niz rituala koji imaju za cilj vraćanje izgubljenih dijelova duše nakon traume, oslobađanje svijesti u trenutku smrti, kao i neutralizaciju negativnih karmičkih sila. Postoje i šamanske prakse u kojima se prizivaju duhovi prirode i predaka. Ove metode ne shvataju se kao praznovjerje, već kao način obnavljanja unutrašnje cjelovitosti kroz povezanost s prirodom i kozmosom.
Bön praksa danas
Iako je stara više hiljada godina, Bön praksa živa je i u današnjem vremenu. Osnovne metode dostupne su svakome ko želi započeti. Jedna od njih je jednostavna meditacija tišine – sjediti svakodnevno bez cilja i dopustiti da misli i osjećaji dođu i odu. Tu su i vježbe disanja kroz nosnice koje usklađuju tijelo i um. Praktikuju se i određene mudre poput Lotus Mudre, u kojoj se ruke oblikuju u obliku cvijeta lotosa ispred grudi dok se udiše i izdiše svjetlost. Posebno mjesto zauzimaju mantre koje pročišćavaju karmu i um, poput poznate mantre A Kar A Me Du Tri Su Nag Po Zhi Zhi Mal Mal So Ha.
Zaključak
Bön nije ostatak prošlosti, nego živi put oslobođenja. On pokazuje da duhovnost nije samo u vjerovanju, već u iskustvu. Dzogčen, tsa-lung, trul khor i iscjeljujuće prakse nisu teorije nego putevi unutrašnjeg otvaranja. Bön nas uči da sloboda nije cilj koji dolazi izvan nas, već stanje koje se otkriva unutar nas kada se um rastopi u svjetlosti. To je put vraćanja izgubljenoj cjelovitosti, iscjeljenju duše i povratku božanskoj memoriji.
Bön i neuroznanost — kako zapadna nauka istražuje drevne tibetanske prakse
Dzogčen i druge istinske prakse iz Bön tradicije već su predmet zanimanja savremenih istraživača, premda su studije još uvijek u ranoj fazi. Većina istraživanja vezanih za contemplativne prakse iz Tibeta koristi metode poput EEG i fMRI da bi se razumjeli efekti meditacije na moždane obrasce.
1. Dzogčen i hipnoza
Studija o hipnozom sličnim aspektima meditacije Dzogčena nalazi se u literaturi o hipnozi i empatiji u neuroznanosti. Ovaj rad sugeriše da meditacija, hipnoza i Dzogčen dijele mehanizme uspostavljanja duboke empatije i transformacije osjećaja ja‑osobno‑ja, posebno kroz obrađivanje self-identiteta i transcendenciju ega. Iako nije fokusirana isključivo na Bön, daje naučni okvir razumijevanja sličnih iskustava prisutnih u Dzogčenu.
2. Dzogčenske prakse i prva neurofiziološka istraživanja
Studija s područja neuroznanosti istražuje metode poput „A-khrid“ (praksa s vizuelizacijom sloga „A“) kako bi se utvrdilo mogu li one proizvesti vidljive fiziološke efekte. Primjer je istraživanje iz Nepala, gdje se koriste mjerenja bioloških fotona i EEG signala tokom kontemplativne tišine da bi se pratilo energetsko stanje uma u praksi Dzogčena. To je pionirski pristup koji kombinuje meditaciju i tehnologiju.
3. Opća neuroznanost meditacije
Meta-analize neurozavnih studija meditacije, iako se ne bave nužno Bön praksama, pokazuju da različite meditativne tehnike – fokusirana pažnja, mantra meditacija, otvoreno svjedočenje, sažaljiva meditacija – aktiviraju različite dijelove mozga poput insule, prednjeg cinguluma i prefrontalnog korteksa. Ovo sugeriše da i prakse kao što su Dzogčen i tsa‑lung najvjerovatnije podržavaju slične transformacije na neurološkom nivou.
4. Istraživanje svjesnosti i mozga
Studije o mindfulness meditaciji koristeći neuroimaging pokazale su promjene u strukturama i funkcijama mozga – poboljšanu pažnju, emocionalnu regulaciju i samosvijest, uz promjene u autonomnom nervnom sistemu i moždanim mrežama. Iako se ne bave direktno Bön tradicijom, naučna podrška efektima kontemplativnih praksi u cjelini daje dobran temelj za buduća istraživanja Dzogčena i podobnih tradicija.
Zaključak i perspektiva
Moderni nagon za integracijom duhovnih praksi i nauke počinje otkrivati kako drevne metode poput Dzogčena imaju potencijal generisati mjerljive promjene u tijelu i mozgu. Kad se budu koristile kombinacije EEG, fMRI, mjerenja bioloških fotona i interdisciplinarnih pristupa, možemo očekivati dublje razumijevanje neurobioloških korijena prosvjetljenja, svjetlosti i oslobođenja svijesti.
