Povjerenje je možda najtanji i najdragocjeniji most između ljudi. Teško se gradi, a lako ruši. Potrebni su mjeseci i godine da se utkaju niti povjerenja, a dovoljan je jedan trenutak da se one pokidaju. I kada se pokidaju, rijetko se vraćaju u isti oblik. Ipak, bez povjerenja život postaje zatvor, jer tada nikome ne otvaraš vrata srca, pa ostaješ zatvoren i za sebe. Čovjek može imati sve – imetak, uspjeh, moć – ali ako nema kome vjerovati i ako nema ko vjerovati njemu, sve to ostaje hladno i prazno.
Povjerenje znači spustiti gard i reći drugome: „Evo, u tvojim rukama je nešto moje, i vjerujem da ga nećeš povrijediti.“ To je čin ranjivosti, čin hrabrosti, jer nikada nema garancije. I upravo zbog tog rizika povjerenje ima toliku vrijednost. Nije lako otvoriti se kada znaš da možeš biti povrijeđen, iznevjeren, napušten. Ali bez toga nema stvarne bliskosti. Zidovi koje gradiš da bi se zaštitio postaju zidovi koji te zatvaraju. I tada si siguran, ali i usamljen.
Povjerenje nije isto što i naivnost. Naivnost vjeruje svima, bez razlike. Povjerenje bira kome će se otvoriti. Ono raste iz iskustva, iz ponovljenih susreta u kojima vidiš da se riječi poklapaju s djelima. Kada ti neko kaže „tu sam“ i zaista ostane, kada ti neko čuva tajne, kada te ne izdaje, tada povjerenje polako pušta korijen. I tada raste ono najdublje – sigurnost da nisi sam.
Ljudi često misle da se povjerenje temelji na savršenstvu, ali nije tako. Ono se gradi upravo onda kada vidiš da neko pogriješi, ali ima snage da prizna, da popravi, da ostane. Povjerenje nije u nepogrešivosti, nego u iskrenosti. Onaj ko uvijek glumi savršenstvo ne ulijeva povjerenje, jer iza maske nema života. Povjerenje se rađa kada znaš da ispod svih maski postoji istina, pa makar ona bila nesavršena.
Povjerenje u djetinjstvu
Prvi tragovi povjerenja stvaraju se u djetinjstvu. Kada beba zaplače i majka dođe, u njoj se rađa osjećaj da svijet odgovara na njen poziv. Kada dijete padne i otac ga podigne, u njemu se oblikuje uvjerenje da nije samo. Ako se ti prvi mostovi ne grade, dijete u sebi nosi pukotinu – uči da ne može računati na druge. Kasnije u životu, ta rana se često otkriva kao nesposobnost da se prepusti, stalna sumnja, strah od izdaje. Zato povjerenje koje gradimo u djetinjstvu ostaje temelj na kojem stojimo cijeli život.
Povjerenje u odnosima
U partnerskim odnosima povjerenje je temelj svega. Ljubav bez povjerenja je samo privid, strast koja se može pretvoriti u borbu. Kada vjeruješ, možeš se opustiti. Kada vjeruješ, možeš dopustiti drugome da bude ono što jeste, bez potrebe da ga stalno provjeravaš i kontrolišeš. Ljubav diše povjerenjem. Bez njega, guši se. Mnogi odnosi pucaju ne zato što ljubavi nema, nego zato što povjerenje nestaje. I kada jednom nestane, teško ga je vratiti. Može se graditi ponovo, ali nikada na isti način – potrebno je mnogo strpljenja, vremena i djela.
Povjerenje u društvu
Povjerenje je i temelj zajednica. Društva u kojima ljudi ne vjeruju jedni drugima postaju mjesta straha i kontrole. Ako vjeruješ da će te drugi prevariti, moraš sve provjeravati, potpisivati, osiguravati. Tada život postaje mreža pravila, a ljudska toplina nestaje. Povjerenje je poput ulja u mašini – bez njega sve škripi i troši se. Kada postoji, stvari teku lakše, jer ljudi vjeruju da će biti ispoštovani i da njihova riječ nešto znači. Zajednica bez povjerenja je zajednica stalne napetosti.
Povjerenje u sebe
Ali povjerenje nije samo odnos s drugima. To je i odnos sa samim sobom. Ako stalno izdaješ sebe, ako ne stojiš iza svojih riječi, ako obećaš sebi a ne ispuniš, gubiš unutrašnje povjerenje. Tada počinješ sumnjati u vlastite odluke, u vlastitu snagu, u vlastiti put. Povjerenje u druge ne može biti čvrsto ako nemaš povjerenje u sebe. A ono se gradi isto kao i u odnosima s drugima – malim koracima, ponovljenim djelima. Kada kažeš sebi da ćeš nešto učiniti i zaista to učiniš, makar bila sitnica, tada u sebi počinješ osjećati da možeš računati na sebe.
Povjerenje u život
Najdublje povjerenje je povjerenje u život. To je ono kada, iako ne znaš šta dolazi, osjećaš da je u redu. Kada možeš reći: „Ne znam zašto je ovako, ali vjerujem da ima smisla.“ To povjerenje ne traži objašnjenje za svaki događaj, nego dopušta da život pokaže svoj tok. To je povjerenje koje rađa mir, jer znaš da nisi sam, da postoji nešto veće što te nosi. Ljudi koji imaju povjerenje u život ne žive lakše zato što nemaju problema, nego zato što znaju da kroz probleme nisu sami.
Gubitak i obnova povjerenja
Povjerenje nije uvijek lako. Ljudi će te povrijediti. Ti ćeš povrijediti druge. Biće trenutaka izdaje, sumnje, boli. Ali povjerenje se ne mjeri time što nikada ne pada, nego time što se uvijek ponovo podiže. To je poput mosta koji može napuknuti, ali se ponovo popravlja, dok ne postane čvršći nego prije. Kada jednom iznevjeriš, put nazad nije lak, ali je moguć. I taj put često vodi dubljem odnosu, jer oba srca shvataju koliko je most vrijedan.
Povjerenje i strah
Suprotno povjerenju je strah. Kada ne vjeruješ, živiš u stalnoj sumnji, stalno očekuješ udarac, izdaju, gubitak. Taj strah troši, iscrpljuje, zatvara. Povjerenje oslobađa. Ono ne znači da se ništa loše neće desiti, nego da se nećeš urušiti kada se desi. Povjerenje je tihi oslonac da je moguće nastaviti dalje.
Povjerenje je rijetko glasno. Ono ne dolazi s velikim riječima, nego s tihim djelima. Kada neko dođe onda kada ti je teško, kada ostane kad svi odu, kada te sasluša bez osude, tada znaš da možeš vjerovati. I tada most između duša postaje čvrst.
Povjerenje kao odluka
Na kraju, povjerenje je i odluka. Možeš izabrati da nikome ne vjeruješ i da nikada ne budeš povrijeđen – ali tada nikada nećeš biti ni stvarno blizak. Ili možeš izabrati da vjeruješ, i znati da rizikuješ. Ali u tom riziku krije se sva ljepota života. Jer samo onaj ko vjeruje može osjetiti dubinu odnosa, može osjetiti toplinu drugoga, može preći most i osjetiti da na drugoj strani nije sam.
Povjerenje je most između duša. Bez njega, svi ostajemo na svojim obalama. A možda je najveća snaga čovjeka upravo u tome da, uprkos ranama, i dalje izabere da vjeruje. Da i dalje pruža ruku, gradi most, prelazi preko ponora i otvara svoje srce. Jer bez povjerenja, život se zatvara u strah. A s njim, život se otvara u slobodu.
