Zoroastrizam, poznat i kao zaratustrizam, jedno je od najstarijih učenja čovječanstva koje je oblikovalo kulturni i duhovni pejzaž starog Irana, Mezopotamije i dalekih krajeva Centralne Azije i Indije. Ovo učenje nosi ime po proroku Zaratustri, poznatom na grčkom kao Zoroaster, koji je prema predanju živio u vremenu koje se smješta između drugog i prvog milenija prije nove ere. Neki izvori ga stavljaju u doba između 1500. i 1000. godine prije naše ere, dok drugi naglašavaju približno 600. godinu prije nove ere. Njegovo učenje bilo je prodorna i duboka reforma stare iranske religije i filozofije, temeljena na ideji kosmičke borbe između dobra i zla, svjetlosti i tame, istine i neistine. Ono što Zaratustra donosi čovjeku nije samo nova teologija, nego i moralna vizija koja i danas nadahnjuje.
Prema predanju, Zaratustra je u tridesetoj godini života doživio božansku objavu. U viđenju mu se ukazao Ahura Mazda, vrhovno božanstvo mudrosti, svjetlosti i istine, i povjerio mu poruku o istinskom putu pravednosti i odgovornosti. Ta poruka je kasnije sažeta u zbirci svetih tekstova poznatoj kao Avesta. Avesta je napisana na starom avestičkom jeziku i u sebi sadrži bogatstvo duhovnih pjesama, molitvi, himni i zakona. Iako je veliki dio izgubljen tokom kasnijih osvajanja i razaranja, ostalo je dovoljno da se nasluti snaga jedne od najstarijih religijskih tradicija. Najvažniji dio Aveste čine Gathe, pjesme za koje se vjeruje da ih je sam prorok izgovorio i koje nose srž njegove misli. Uz njih postoje Yasna, ritualne molitve i liturgije, zatim Visperad sa dodatnim zazivima, Vendidad koji govori o čistoći, bolesti i demonima, te Yashtovi, himne posvećene božanskim silama koje štite svijet.
Temeljna poruka zoroastrizma izražena je u tri jednostavne, a duboke riječi: dobra misao, dobra riječ i dobro djelo. To su tri stuba moralnog života, kojim se svaki čovjek treba voditi. U njima je sažet smisao ljudskog postojanja. U središtu učenja stoji Ahura Mazda, bog stvoritelj, izvor svjetlosti i mudrosti. On je vječan, svemoguć, ali je čovjeku darovao slobodu da bira. To znači da sudbina nije unaprijed određena, već da čovjek svojim izborima i djelima oblikuje ne samo svoj put, nego i tok kosmičke borbe. Nasuprot Ahura Mazdi stoji Angra Mainyu, sila tame, neistine i destrukcije. Njihov sukob nije tek mitološki, nego slika života svakog pojedinca. Unutrašnji svijet svakog čovjeka polje je borbe u kojoj se svjetlo i tama stalno sudaraju. Pored njih djeluje i Spenta Mainyu, duh dobra i stvaralačke snage. Iz njega proizlaze sveta božanska bića poznata kao Ameša Spente, koja utjelovljuju dobre misli, kosmički red, duhovnu snagu, predanost i pobožnost, cjelovitost i besmrtnost. Oni čine božansku hijerarhiju i pokazuju čovjeku put kojim treba da ide.
Čovjek je u ovom učenju biće slobodne volje, pozvano da učestvuje u toj kosmičkoj borbi. On bira da li će stati na stranu svjetlosti ili na stranu tame. Onaj koji slijedi istinu, pravednost i dobra djela doprinosi pobjedi svjetlosti i time ne oblikuje samo svoju sudbinu, nego i sudbinu svijeta. Zoroastrizam uči da duša nakon smrti prolazi kroz sud na mostu Chinvat. Oni koji su živjeli u skladu s istinom prelaze most i ulaze u rajski svijet svjetlosti i radosti. Oni koji su slijedili laž i tamu padaju u ponor pakla. Na kraju vremena, prema zoroastrijskom učenju, doći će vrijeme ispunjenja, kada će se pojaviti Spasitelj Saoshyant, vaskrsnuti mrtve, pročistiti svijet i obnoviti pravednost. Svijet će tada biti vraćen u izvornu cjelovitost, oslobođen od zla.
Zoroastrizam je vjeru o svjetlosti izražavao kroz simbole koji su istovremeno bili i konkretni i uzvišeni. Vatra je najprepoznatljiviji znak ove religije. Ona se doživljava kao manifestacija božanske prisutnosti i kao živi podsjetnik na istinu. U ognjenim hramovima, gdje se čuva sveta vatra, sveštenici i vjernici okupljaju se u molitvi. Ta vatra se nikada ne smije ugasiti, jer je ona simbol neugasive prisutnosti Ahura Mazde. Pored vatre, i voda i zemlja se smatraju svetim i moraju se čuvati od svake nečistoće. Zbog toga se mrtvi ne zakopavaju niti spaljuju, da se ne bi onečistila zemlja ili vatra. Tijela se polažu na kule tišine, gdje ih priroda uzima natrag. To je čin poštovanja prema elementima koji održavaju život.
Zoroastrizam je imao ogroman uticaj na istoriju. Bio je službena religija moćnih carstava Irana. U doba Ahemenida, pod vladavinom Kira Velikog i Darija, bio je temelj državne ideologije i politike koja je u sebi nosila i duh tolerancije. Kasnije je opstao i u Partskom carstvu, a u Sasanidskom carstvu dostigao je svoj vrhunac. Tada je razvijena bogata liturgija, složeno sveštenstvo i razrađena teologija. Pad Sasanidskog carstva i dolazak islama u sedmom vijeku potisnuli su ovu vjeru, ali je nisu uništili. Dio sljedbenika pobjegao je u Indiju, gdje su postali poznati kao Parsi. Oni i danas čuvaju tradiciju, iako su brojčano malobrojni. Njihov doprinos indijskom društvu, ekonomiji i kulturi je ogroman. Među njima su se pojavili poznati pojedinci, poput muzičara Freddieja Mercuryja i porodice Tata. U samom Iranu i danas postoje zajednice zoroastrijaca, posebno u gradovima Yazdu i Kermanu, koji i dalje čuvaju hramove i običaje svojih predaka. Danas se procjenjuje da u svijetu ima oko stotinu hiljada zoroastrijaca, ali snaga njihove tradicije nadilazi brojke.
Uticaj zoroastrizma na druge religije i filozofije je neizmjeran. Ideje o jednom božanstvu, kosmičkoj borbi između dobra i zla, postojanju protivnika božanskog, sudnjem danu, vaskrsenju mrtvih, raju i paklu – sve su to pojmovi koji su kasnije ušli u judaizam, hrišćanstvo i islam. Kada su Jevreji bili u babilonskom sužanjstvu i došli u dodir s persijskim idejama, mnogi elementi zoroastrizma prodrli su u njihovu duhovnost. Time je Zaratustrina poruka ostavila trag ne samo u svojoj zemlji, već i u cijeloj svjetskoj religijskoj tradiciji.
No, iznad svega, zoroastrizam ostaje vjera moralne odgovornosti. Njegova poruka je jasna: svaki čovjek, bez obzira na vrijeme i okolnosti, ima moć da bira. Njegova sudbina nije unaprijed određena. Čovjek je pozvan da misli dobro, govori dobro i čini dobro. U tom trostrukom pozivu sadržana je sva filozofija života. Misao rađa riječ, riječ rađa djelo, a djelo oblikuje svijet. Kada čovjek njeguje čistu misao, kada govori istinu, kada čini dobro, on ne samo da spašava vlastitu dušu, nego doprinosi pobjedi svjetlosti u cijelom kosmosu.
U vremenu tame, manipulacije i podjela, ova poruka ima snagu svjetionika. Ona podsjeća da nijedno zlo nije konačno, da nijedna tama nije vječna, da nijedan čovjek nije bez odgovornosti. Čak i najmanje djelo ima značaj u kosmičkoj borbi. Kada zapališ svijeću istine, ona se pridružuje velikoj vatri koja gori kroz vjekove. Kada pomisliš dobro, izgovoriš dobro i učiniš dobro, ti si dio one sile koja vodi svijet ka svjetlosti.
Zoroastrizam, iako danas marginalizovan, nije religija prošlosti, nego učenje koje i danas živi. Njegova poruka ostaje vječna inspiracija čovječanstvu. U vremenu kada se čini da svijet tone u nesigurnost, ovo staro učenje podsjeća da je istina uvijek jača od laži, da svjetlost uvijek nadjačava tamu, i da se smisao života ne mjeri brojem godina, nego snagom izbora. To je vjera svjetlosti i mudrosti, vjera koja i danas govori čovjeku: misli dobro, govori dobro i čini dobro, jer u tome se nalazi put ka pobjedi nad tamom i put ka istinskoj slobodi.
