Waysun Liao je jedno od onih imena koje se u tišini prenosi s učenika na učenika, ime koje ne zvuči glasno u masovnim medijima, ali koje nosi dubinu rijetke autentičnosti. Rođen na Tajvanu, u djetinjstvu je učio od majstora koji su naslijedili drevne taoističke linije i već u ranoj mladosti bio je uveden u ezoterične prakse koje se rijetko dijele izvan zatvorenih krugova. Njegov život je od početka bio put povratka Izvoru, a njegovo djelo most između drevnog kineskog misticizma i savremenog traženja. U njegovom učenju Tao nije apstraktna ideja ni metafora za prirodu, nego živa prisutnost, polje božanskog koje se može iskusiti u svakom dahu, pokretu i tišini. On govori da Tao nije hladna sila, nego živi Bog, ali ne onakav kakvog zamišljaju religije, već neograničen, bez forme, bez granice, bez imena, prisutan u svemu.
Za Liaoa, Tao je polje koje preobražava čovjeka, a unutrašnja alhemija, nei gong, je put kojim se čovjek vraća svom izvornom stanju. Njegovo tumačenje Tai Chija nije tumačenje borilačke vještine, nego svetog jezika, načina na koji čovjek razgovara s Taoom. Kada se tijelo pokreće u skladu s dahom i unutrašnjim tokom, ego se povlači, a kroz pokret počinje da teče sama prisutnost Izvora. On kaže da se prava borba ne vodi protiv drugih, nego protiv iluzije sebe, protiv slojeva koje smo izgradili i koje je potrebno rastopiti u tišini. U tom smislu Tai Chi je molitva u pokretu, a nei gong je vraćanje kanala čovjeka u prozirnost, kako bi chi, životna energija, mogla teći nesmetano.
U svojim knjigama Waysun Liao objašnjava da se chi ne može spoznati intelektom. To nije znanje koje se pamti, nego iskustvo koje se doživljava. Tek kada se uđe u tišinu, kada se ego povuče, počinje pravo učenje. Tada se tijelo i duh usklađuju, tada čovjek počinje slušati unutrašnje uputstvo koje dolazi iz Izvora. Njegove riječi uvijek vraćaju pažnju na jednostavnost: ne traži Tao u knjigama, traži ga u svom disanju, jer disanje je most između vidljivog i nevidljivog. Chi, kaže on, nije samo energija, već odnos s Bogom.
Posebno snažna poruka Liaovog učenja nalazi se u njegovom insistiranju da Tao jeste Bog. Na Zapadu se taoistička učenja često prikazuju kao filozofija prirode, kao igra sila koje nisu lične, kao put bez božanskog lica. Ali Liao kaže da je Tao živi Bog, svjesno prisutan, beskrajan i bezgraničan, Bog koji ne traži obrede ni riječi, nego tišinu, predaju i usklađivanje. To nije Bog zamišljen kao oblik ili sudija, nego Bog koji prožima sve, bez razdvajanja, i upravo zato najbliži oblik božanskog koje čovjek može doživjeti.
Njegovo djelo Nine Nights with the Taoist Master, poluautobiografska i polusimbolična priča, prikazuje razgovore sa njegovim Učiteljem. U toj knjizi učenik provodi devet noći sa majstorom koji ga vodi kroz ezoterične lekcije o prirodi stvarnosti, smrti, ega i vječnosti. Tokom tih noći shvata da put Taoa nije put sticanja znanja, nego put pražnjenja, put otvaranja i povratka Izvoru. U tim razgovorima otkrivaju se prakse disanja, kontemplacije i rada s unutrašnjom svjetlošću. Najdublja poruka tih susreta je da Tao nije nešto što se može pronaći, jer nije izvan nas, već je ono što ostane kada sve drugo nestane.
Liao uči da se pravi put ne kreće spolja ka unutra, već iznutra ka spolja. Sve počinje unutrašnjom tišinom. Tek kada se unutrašnji tok pročisti, kada se svijest smiri i kada čovjek nauči slušati, chi se počinje osjećati. Tada se pojavljuje i mogućnost kultivisanja unutrašnje energije. Nei gong je proces unutrašnje alhemije, u kojem se slojevi ega i navika razgrađuju, a unutrašnji kanal postaje proziran. Svrha Tai Chija nije fizička forma, nije usavršavanje pokreta, nego usklađivanje sa Božanskim, komunikacija sa Izvorom. U njegovom učenju učenici ne uče rutine, nego uče da osjete. Sve je u trenutku kada chi počne teći, kada ego nestane, kada čovjek postane kanal Taoa.
Za Liaoa Tao nije praksa odvojena od života. Tao nije samo u meditacijskoj sali, nije samo u formi pokreta. Tao je u svakom trenutku, u vožnji, u šetnji, u razgovoru, u kuhanju. Ako se unese pažnja i svjesnost, svaki trenutak života postaje duhovna praksa. On kaže: život jeste Tao, chi jeste ljubav, a ti si kanal ako se otvoriš. Njegovo učenje poziva na jednostavnost i stalno prisjećanje da sve što radimo može postati vrata ka Izvoru ako to činimo sa svjesnošću i predajom.
Waysun Liao je osnovao Tai Chi Tao Center u Chicagu i desetljećima prenosio znanje hiljadama učenika. Njegova predavanja nisu spektakularna. On govori malo, sporo i mirno, ali svaka riječ nosi težinu. On ne želi da bude guru ni da se gradi kao vođa, nego sebe vidi kao prenositelja jednog starog, čistog znanja koje ne pripada njemu, već Tao-u. Njegova misija nije u širenju kroz marketing, nego u unutrašnjoj promjeni svakog učenika. To znanje ne traži mnoštvo sljedbenika, nego rijetke, ali stvarne transformacije. Zato je njegovo učenje rijetko i dragocjeno, jer je oslobođeno potrebe da se dokaže i ostavlja tišinu da bude njegov dokaz.
Njegove misli podsjećaju na poetske fragmente. Tao se ne može objasniti, može se samo postati. Chi nije samo energija, to je tvoj odnos s Bogom. Kada tišina postane tvoja praksa, tada počinje prava borba, borba protiv iluzije sebe. Ne traži Tao u knjigama, traži ga u svom disanju. Ne postaješ mudar tako što znaš, postaješ mudar tako što nestaneš. Svaka od ovih rečenica je poput koana, paradoksalnog pitanja koje razbija um i vodi u tišinu.
Waysun Liao je rijedak primjer učitelja koji ne traži slavu, nego prenosi prisutnost. Njegovo učenje je drevno, ukorijenjeno u hiljadama godina taoističke tradicije, ali i suvremeno, jer odgovara na haos i brzinu savremenog svijeta. On podsjeća da put nije u mnoštvu riječi, nego u tišini daha. Da prosvjetljenje nije negdje drugo, nego u trenutku kada se otvoriš i dopustiš da Tao teče kroz tebe. On vraća na jednostavnost: uskladi pokret sa disanjem, uroni u tišinu i dopusti da život sam bude put. Bez imena, bez forme, bez prisile, samo prisustvo. To je Tao, a Waysun Liao je jedan od onih rijetkih koji taj put čine živim.
