Helena Petrovna Blavatsky bila je žena koja je svojim životom i djelom izazvala divljenje, ali i sumnju, koja je otvorila vrata mnogima, ali ih i zatvarala iza sebe, ostavljajući trag koji se ne može zanemariti. Rođena 1831. u Jekaterinoslavu u Rusiji, u porodici plemićkog porijekla, već od najranijih godina pokazivala je neobičnu radoznalost i sklonost ka nevidljivom. Njeni biografi pišu da je već kao djevojčica znala govoriti o stvarima koje je teško mogla naučiti iz knjiga, da je imala vizije i da je osjećala prisustvo nevidljivog svijeta. To je, možda, bila iskra koja će je kasnije odvesti na daleka putovanja i učiniti jednom od najuticajnijih figura modernog ezoterizma.
Njeno ime, H.P. Blavatsky, ostalo je sinonim za teozofiju, ali ono što je ona bila i što je nosila u sebi nadilazi svaku instituciju. Govorila je da je njena misija da svijetu prenese fragmente drevne Mudrosti – znanja koje nije pripadalo ni jednoj religiji posebno, nego je bilo temelj svih. Ta „univerzalna istina“ bila je, po njenom uvjerenju, čuvana u tajnim školama, u rukama učitelja koje je nazivala Mahatme. Njena knjiga Isis Unveiled iz 1877. i monumentalna Secret Doctrine iz 1888. postale su temelji na kojima su se kasnije gradili čitavi pravci duhovnosti i ezoterije na Zapadu.
Život Blavatsky podsjeća na avanturistički roman. Nije ostala zatvorena u okvirima plemićke kuće niti u očekivanjima žene svog vremena. Već kao djevojka putuje – Egipat, Grčka, Bliski istok, Indija, Srednja Azija, pa čak, prema njenim tvrdnjama, i Tibet, gdje je, kako je govorila, bila inicirana u ezoterijsku školu i primljena u znanje Mahatmi – uzvišenih učitelja koji vode duhovnu evoluciju čovječanstva. Neki su smatrali da su te priče izmišljene, drugi su vjerovali da je zaista prošla kroz iskustva koja je samo rijetkima bila dostupna. No bez obzira na to koliko su njeni izvještaji provjerljivi, jedno ostaje jasno: njeno znanje i širina nadilazili su obrazovanje njenog vremena i mjesta.
Ona nije bila samo mistik i pisac, već i revolucionarka. Borila se protiv religijskog fanatizma, protiv materijalizma i uskogrudog racionalizma, ali i protiv rasizma i ideje da istina pripada samo jednoj tradiciji. Vjerovala je da su svi narodi i sve religije niti jednog istog platna, da se iza različitih simbola i priča krije ista vječna filozofija. Njena hrabrost da to govori u vremenu u kojem je religija bila tvrda i podijeljena učinila je da bude napadana sa svih strana – i od sveštenika i od naučnika, ali i od samih ezoteričnih krugova koji su je smatrali previše drskom.
Godine 1875. u New Yorku, zajedno sa Henryjem Steelom Olcottom i Williamom Quanom Judgeom, osniva Teozofsko društvo. Društvo je imalo tri jasna cilja: stvaranje univerzalnog bratstva čovječanstva bez obzira na rasu, pol i vjeru; proučavanje komparativne religije, filozofije i nauke; i istraživanje neobjašnjenih zakona prirode i latentnih moći u čovjeku. Za tadašnje vrijeme, to je bilo revolucionarno. Prvi put se govorilo o bratstvu ljudi na temelju duhovne jednakosti, u svijetu koji je još uvijek bio podijeljen kolonijalizmom, rasizmom i religijskim netrpeljivostima. Teozofsko društvo brzo se proširilo – naročito u Indiji, gdje su ljudi osjetili da Blavatsky i Olcott nisu došli da nameću Zapad, nego da uče i prenose bogatstvo istočnjačkih tradicija na svijet.
Blavatsky je bila žena ogromne energije. U knjizi Isis Unveiled napala je dogmatske strukture religija i rigidnost materijalističke nauke. Nije joj bio cilj da sve ruši, nego da pokaže da i religija i nauka imaju vrijednost, ali da postaju jalove ako se zatvore same u sebe. Zagovarala je sintezu – put u kojem se istina ne nalazi u jednom rogu, već u njihovom jedinstvu. Ta knjiga je otvorila vrata mnogim zapadnjacima prema učenjima Indije, Tibeta i Bliskog istoka.
Njeno najveće djelo, The Secret Doctrine, predstavljalo je nešto što je prevazilazilo dotadašnje ezoterijske tekstove. Tvrdila je da je knjiga zasnovana na Stanzama Dzyana – drevnim himnama pisanima na jeziku Senzar, jeziku koji, prema njenim riječima, nije poznat svijetu. U knjizi je opisala nastanak univerzuma, njegove cikluse i zakone, kao i porijeklo čovjeka i njegovu duhovnu evoluciju. Govorila je o sedam korijenskih rasa, o karmi i reinkarnaciji, o duhovnim hijerarhijama i o evoluciji svijesti. Njen stil bio je kompleksan, pun citata, mitova, filozofskih rasprava, ali za one koji su je mogli pratiti, knjiga je predstavljala ne samo enciklopediju okultizma, nego i mapu unutrašnjeg razvoja čovječanstva.
Blavatsky je u svojim učenjima uvijek naglašavala da sve religije imaju zajednički izvor. Govorila je da postoji Perennial Philosophy – vječna filozofija koja je u srcu svake tradicije, bilo da se ona izražava kroz simbole hindusa, kroz sutre budista, kroz hrišćanske parabole ili kabalističke sefirote. Sve je to, po njenom učenju, samo odraz jedne iste istine, koju su različiti narodi izražavali različitim jezicima. Odatle i poznata izreka koju je Teozofsko društvo usvojilo kao moto: „Nema religije više od Istine.“
Uvela je i ideju Mahatmi – Majstora mudrosti, bića višeg reda koja stoje iza evolucije čovječanstva i koja, iako nevidljiva, pomažu u vođenju onih koji traže. Tvrdila je da je bila u kontaktu s Mahatmama, posebno sa Koot Hoomijem i Moryom, koji su je, prema njenom svjedočenju, upućivali i inspirisali. To je bilo jedno od njenih najkontroverznijih učenja – jedni su joj vjerovali, drugi su je ismijavali, ali istina je da je ideja viših bića, učitelja čovječanstva, ostala jedna od najsnažnijih i najprivlačnijih učenja teozofije.
U njenoj viziji, čovjek nije jednostavno tijelo, nego slojevito biće. Govorila je o sedam „principa“ ljudskog bića – od fizičkog tijela do duhovne jezgre, Atmana. Čovjek je, prema njoj, mikrokozmos u kojem se ogleda makrokozmos, i tek kada spozna sve svoje slojeve, može zaista spoznati univerzum. Zakon karme i reinkarnacija bili su centralni – sve što činimo ima posljedicu, a duša putuje kroz mnoge živote da bi naučila i vratila se Jedinstvu.
Naravno, Blavatsky nije prolazila bez kritika. Optuživali su je za plagijat, za prevaru, za mistifikaciju. Britansko društvo za psihička istraživanja jednom je čak proglasilo da su njene priče lažne, da su Mahatme izmišljeni. No kasnije je i samo društvo povuklo dio tih optužbi. Njeni protivnici govorili su da je bila šarlatanka, a njeni učenici da je bila prorokinja. Istina je vjerovatno bila složenija. Ona je zaista imala ogromnu erudiciju, dar za sintezu i nevjerovatnu intuiciju. Možda je u svojim opisima nekada prelazila granicu, ali ono što je prenijela imalo je snagu da promijeni način na koji Zapad gleda na Istok i na duhovnost uopšte.
Njeno naslijeđe je veliko. Bez Blavatsky, teško da bi se istočnjačka filozofija tako snažno otvorila ka Zapadu. Bez nje, mnogi kasniji pravci – od antropozofije Rudolfa Steinera do New Age pokreta – ne bi imali temelj. Jung je u njenim idejama nalazio inspiraciju za svoja istraživanja nesvjesnog. Krishnamurti, iako kasnije kritičan prema teozofiji, svoju mladost je proveo u njenom nasljeđu. Njena djela i danas čitaju i proučavaju, jer u njima ima nečega što nadilazi vrijeme – vizija jedinstva svijeta, jedinstva znanja i duhovne hrabrosti.
Blavatsky je živjela u vremenu kada su žene rijetko imale glas u javnoj sferi, a ona je bila glasna, odvažna i neumoljiva. Njene riječi, poput: „Ne traži Boga izvan sebe. Istina je u tebi samom“ ili „Duhovna mudrost nije privilegija nekolicine, već pravo svakog čovjeka“ i danas odjekuju snagom. One nisu bile samo parole, nego rezultat njenog života – života u kojem je hodala kroz mnoge kulture, sretala učitelje i učenike, i u kojem je ostavila knjige koje su i dalje svjetionici za one koji traže.
Na kraju, Blavatsky je bila i ostala figura koja dijeli – za jedne prevarant, za druge prorok, za sve – nezaobilazna. Njena snaga je u tome što nije nudila jednostavne odgovore, nego put. Teozofija, onako kako ju je ona zamišljala, nije religija, nego mapa – mapa evolucije duše i univerzuma, mapa u kojoj se nauka, filozofija i vjera susreću. Njena misija bila je probuditi svijest o tome da božansko nije van nas, nego u nama. I u tome, bez obzira na sve kontroverze, uspjela je. Jer i danas, više od stoljeća nakon njene smrti, njeno ime i njene knjige i dalje bude one koji traže istinu.