Andrew Newberg, rođen 1966. godine, američki je neurolog, profesor i istraživač, poznat širom svijeta kao pionir u oblasti koju je nazvao neuroteologija. To je disciplina koja istražuje odnos između mozga i religijskih ili duhovnih iskustava. Njegovo djelo utemeljilo je novu vrstu dijaloga između nauke i onoga što ljudi hiljadama godina nazivaju molitvom, meditacijom, misticizmom ili iskustvom Boga. On nije tvrdio da je Bog smješten u mozgu, niti da ga je moguće snimiti ma kojom tehnikom, nego da mozak ima urođenu sposobnost da doživi ono što nazivamo svetim i da ta iskustva ostavljaju duboke tragove u našem životu. Njegova istraživanja spojila su neurologiju, psihologiju, filozofiju i teologiju, nudeći sliku čovjeka kao bića koje je sposobno i za racionalno razmišljanje i za transcendenciju.
Počeci i formiranje interdisciplinarnog puta
Newberg je po obrazovanju neurolog, ali je od početka pokazivao interesovanje za filozofiju uma i prirodu svijesti. Dok su mnogi njegovi kolege bili usmjereni samo na kliničke pacijente i bolesti mozga, on je postavio drugačije pitanje: ako duhovna iskustva mijenjaju čovjekov život, možemo li vidjeti šta se događa u mozgu dok ih čovjek proživljava? Njegovi prvi eksperimenti uključivali su ljude različitih vjerskih tradicija. Učestvovale su franjevačke monahinje koje su se molile u kontemplaciji, tibetanski budistički monasi uronjeni u meditaciju, kao i obični ljudi koji su ponavljali mantre ili molitvene formule. Snimci njihovih mozgova pomoću SPECT i fMRI pokazali su iznenađujuću dosljednost: bez obzira na religiju ili kulturu, određene moždane regije reagovale su na sličan način. To je značilo da postoji univerzalna neurobiološka osnova za ono što ljudi nazivaju mističnim iskustvom.
Neuroteologija – naučno lice mistike
Newberg je skovao termin neuroteologija da bi opisao disciplinu koja istražuje ovu povezanost. Njegov cilj nije bio da svede vjeru na neurone, nego da pokaže kako mozak podržava iskustva koja ljudi doživljavaju kao božanska. On je uvijek naglašavao da su duhovna iskustva stvarna za one koji ih dožive i da se ne mogu odbaciti kao iluzije. Za njega je pitanje bilo jednostavno: ako čovjek u molitvi ili meditaciji osjeti jedinstvo s univerzumom ili s Bogom, možemo li pratiti šta se tada događa u mozgu?
U svojoj poznatoj knjizi „Why God Won’t Go Away“, napisanoj s Eugeneom D’Aquillijem, Newberg je izložio osnovnu tezu svojih istraživanja. Kada ljudi uđu u stanje molitve ili meditacije, frontalni režanj mozga, odgovoran za pažnju i koncentraciju, pokazuje povećanu aktivnost. U isto vrijeme, parijetalni režanj, koji definira granice između tijela i okoline, smanjuje svoju aktivnost. Rezultat je iskustvo gubitka granice između sebe i svijeta. To objašnjava zašto ljudi u mističnim stanjima govore o osjećaju jedinstva, transcendenciji prostora i vremena i doživljaju božanskog prisustva. Uz to, limbički sistem, centar emocija, aktivira se i donosi osjećaj mira, ljubavi i strahopoštovanja. Elektroencefalografska istraživanja pokazala su da se u tim stanjima pojačavaju alfa i theta talasi, povezani s introspekcijom i kreativnošću.
Newberg je naglašavao da ovakvi obrasci nisu ograničeni samo na vjernike. Ateisti koji prakticiraju kontemplativne tehnike također pokazuju slične promjene u mozgu. To znači da je sposobnost za transcendentno stanje univerzalna ljudska osobina. Na taj način, neuroteologija ne dokazuje niti negira postojanje Boga, ali pokazuje da je čovjekova biologija osposobljena da doživi svetost.
Ključna otkrića i značenje
Ono što su njegovi eksperimenti pokazali jest da duhovna praksa mijenja mozak. Povećana aktivnost u frontalnim režnjevima znači da se pažnja i fokus usmjeravaju ka unutra. Smanjena aktivnost u parijetalnim režnjevima briše granicu između sebe i svijeta, otvarajući prostor iskustvu jedinstva. Aktivacija limbičkog sistema donosi osjećaj mira, ljubavi i sigurnosti. Sve to zajedno tvori iskustvo koje ljudi prepoznaju kao molitvu, meditaciju ili mistični susret.
Newberg nije rekao da je Bog reduciran na moždane funkcije, nego da su moždane funkcije alati kroz koje čovjek doživljava Boga. On je često govorio da nauka ne može reći da li Bog postoji, ali može pokazati da je mozak stvoren tako da ga osjeti. To je stav koji je mnoge vjernike smirio jer nisu osjećali da im nauka oduzima vjeru, nego je produbljuje. Istovremeno, to je otvorilo vrata naučnicima da istražuju ono što je do tada bilo rezervisano za teologiju.
Najvažnije knjige i ideje
Newberg je napisao niz knjiga koje su postale popularne širom svijeta. U „Why God Won’t Go Away“ predstavio je temelje neuroteologije i pokazao dokaze o moždanim osnovama duhovnih iskustava. U „How God Changes Your Brain“, napisanoj s Markom Waldmanom, objašnjava kako redovno prakticiranje molitve i meditacije mijenja strukturu i funkciju mozga, povećava empatiju, smanjuje stres i poboljšava zdravlje. U knjizi „Words Can Change Your Brain“ istražuje moć jezika i komunikacije da oblikuju naše emocionalne i neurološke reakcije, tvrdeći da riječi nisu samo simboli nego aktivne sile koje oblikuju svijest. U „The Metaphysical Mind“ govori o univerzalnosti religijskih i mističnih iskustava i tvrdi da su ona duboko ukorijenjena u ljudsku prirodu.
Njegova rečenica: „Molitva i meditacija ne mijenjaju samo ono što mislimo. One mijenjaju fizičku strukturu našeg mozga“ postala je jedna od najcitiranijih. Ona sažima njegovu tezu: duhovnost nije samo ideja, ona mijenja biologiju.
Praktične implikacije i zdravlje
Newbergova istraživanja imala su praktične posljedice. Pokazalo se da redovno prakticiranje molitve ili meditacije smanjuje stres i anksioznost jer utiče na kortizol i jača parasimpatički nervni sistem. Pokazalo se i da takva praksa jača imunološki sistem, povećava empatiju i saosjećanje, pa čak i da usporava kognitivno propadanje u starosti. U medicini, njegovi nalazi se sve više koriste u integrativnom pristupu liječenju. On je govorio da duhovnost nije luksuz, nego biološka potreba, jer mozak traži kontakt sa svetim kao dio svog zdravog funkcionisanja.
Odnos između vjere i biologije
Jedno od pitanja koje njegovo djelo uvijek otvara jeste: ako možemo objasniti religijska iskustva kroz mozak, znači li to da Boga nema? Newberg odgovara da nauka ne može ni potvrditi ni negirati postojanje Boga. To nije njen zadatak. Ono što može jeste da pokaže kako mozak omogućava ta iskustva. Ako uđemo u mistično stanje i osjetimo Boga, to iskustvo je stvarno jer ga je naš mozak doživio kao stvarno. Nauka ne može reći da li je to dokaz Božijeg postojanja, ali može reći da je to dio ljudske prirode.
Ovaj stav učinio ga je mostom između vjerskih i naučnih zajednica. Mnogi teolozi su u njegovom radu prepoznali potvrdu da duhovnost nije iluzija nego urođena sposobnost čovjeka. Mnogi naučnici, iako kritični, prihvatili su da se o religijskim iskustvima može govoriti i u laboratoriji.
Kritike i dileme
Kao i svaka nova disciplina, neuroteologija je naišla na kritike. Neki naučnici smatraju da Newberg pretjerano interpretira rezultate i da korelacija između moždane aktivnosti i duhovnih stanja ne znači uzročnost. Filozofi upozoravaju da se iskustvo jedinstva ne može svesti samo na neurone jer ono ima i egzistencijalnu dimenziju. Teolozi se boje da bi naučna objašnjenja mogla umanjiti misterij vjere. Ipak, čak i kritičari priznaju da je njegovo djelo otvorilo prostor za razgovor koji ranije nije postojao.
Nasljeđe i uticaj
Andrew Newberg je ostavio dubok trag u medicini, psihologiji i filozofiji religije. Njegova istraživanja koriste se u mindfulness terapijama, u obrazovanju, u integrativnoj medicini i u duhovnom savjetovanju. On je jedan od rijetkih istraživača koji su uspjeli ostati vjerodostojni i u svijetu nauke i u svijetu duhovnosti.
Za mnoge, njegovi radovi potvrđuju da je duhovnost urođena ljudska sposobnost, a ne društvena izmišljotina. Za druge, oni pokazuju da je mozak sposoban da uđe u stanja koja prevazilaze svakodnevno iskustvo. Bilo da vjerujemo da su to susreti s Bogom ili samo neurološki fenomeni, jedno je jasno: ta iskustva oblikuju život duboko i trajno.
Zaključak – mozak kao vrata duhovnog iskustva
Newbergovo učenje vodi nas do shvatanja da duhovnost nije iluzija niti dodatak životu, već osnovna dimenzija ljudskog bića. Mistična iskustva, molitva i meditacija univerzalni su izrazi ljudske prirode. Mozak je stvoren tako da ih doživi, a ona zauzvrat mijenjaju mozak i oblikuju život. Nauka i vjera se u njegovom radu ne suprotstavljaju, nego se dopunjuju. On sam kaže: Bog nije u mozgu, ali mozak je stvoren da osjeti Boga.
Andrew Newberg nam pokazuje da je duhovno iskustvo most između biologije i smisla, između tijela i duše, između nauke i vjere. Njegovo nasljeđe je u tome što nas uči da je čovjek cjelina, i da se u tišini molitve ili meditacije otvara prostor u kojem granice nestaju, a unutrašnji mir postaje stvarnost.
