U svijetu koji je opčinjen analizom, rješavanjem, racionalizacijom i neprekidnim protokom informacija, malo je metoda koje nas vraćaju tišini, onome što nije odmah izgovorljivo, onome što u nama postoji, ali još nije postalo riječ. Focusing je jedna od tih rijetkih metoda – tihi, ali moćni put unutrašnje orijentacije koji vraća čovjeka tijelu, osjećajima i dubljoj istini koja se ne može pronaći spolja, nego samo iznutra. Osnivač ove metode je američki filozof i psihoterapeut Eugene T. Gendlin, koji je 1960-ih godina, radeći s Carlom Rogersom na Univerzitetu u Čikagu, uvidio da klijenti koji ostvaruju dublje i dugotrajnije promjene imaju nešto zajedničko: nisu uvijek govorili elokventno, ali su zastajali, tražili riječi, usmjeravali pažnju prema tijelu i osluškivali ga. Gendlin je taj proces pažljivog osluškivanja nazvao focusing, a ključni pojam u njegovom učenju je felt sense – osjetilna cjelina koja objedinjuje emocionalno, tjelesno, simboličko i značenjsko iskustvo. Ona se može osjetiti kao težina u grudima, napetost u stomaku, stezanje u grlu ili nejasna prisutnost u pozadini svijesti. Felt sense nije samo emocija, niti obična fizička senzacija – to je osjećaj koji ima značenje, koji je povezan s nekom životnom situacijom i nosi u sebi mogućnost promjene, uvida i integracije. To je poput pisma koje nosi poruku, ali ostaje nepročitano dok ne zastanemo, otvorimo ga i pažljivo pročitamo.
Focusing nije meditacija, nije kognitivna analiza, nije ni čisto somatska tehnika – to je unutrašnji dijalog sa sobom koji počinje osluškivanjem, prihvatanjem i stvaranjem prostora za ono što tek treba da se izrazi. U osnovi Focusinga je poštovanje prema unutrašnjem iskustvu, bez pokušaja da ga odmah mijenjamo ili racionalizujemo. Kada osoba praktikuje Focusing, ulazi u proces koji se sastoji od nekoliko faza: prvo se stvara tišina i unutrašnji prostor bez žurbe, gdje osoba može zastati i upitati: “Šta se sada u meni osjeća kao najvažnije?” Osjećaj ne dolazi odmah – ne nameće se kao misao, već se pojavljuje iz dubine tijela, često u obliku napetosti, neodređenosti, težine ili blage tjeskobe. Sljedeći korak je da se tom osjećaju pridruži riječ, slika ili fraza koja mu odgovara – tzv. ručka (handle). Na primjer, osoba može reći: “Kao da me nešto stišće… kao da je magla u meni… kao da držim nešto što nije moje.” Potom dolazi trenutak rezonancije – osoba provjerava da li ta riječ ili slika odgovara osjećaju. Ako se tijelo tada blago opusti, promijeni ili pomakne, znači da je kontakt uspostavljen. Tada počinje pravi unutrašnji rad – postavljanje pitanja, slušanje odgovora i prihvatanje onoga što se pokaže. Gendlin je naglašavao da se promjena dešava kada se osjećaj osjeti i prizna – a ne kada se potisne ili “riješi”.
Značaj Focusinga danas potvrđuju i istraživanja neuroznanosti, posebno ona vezana za interocepciju – sposobnost osjećanja unutrašnjeg stanja tijela. Pokazano je da regije mozga poput insule i anteriornog cingulatnog korteksa igraju ključnu ulogu u emocionalnom osvještavanju i regulaciji. Focusing upravo aktivira te regije jer se zasniva na pažnji usmjerenoj prema unutrašnjim osjetima, što dovodi do jače povezanosti između tijela i svijesti. Studije na Harvardu i MIT-u između 2021. i 2023. godine pokazale su da osobe koje praktikuju Focusing razvijaju pojačanu neuroplastičnost u regijama vezanim za emocionalnu regulaciju, introspektivno opažanje i donošenje intuitivnih odluka. To znači da Focusing mijenja mozak direktnim osluškivanjem, a ne teorijskim promišljanjem.
Posebno se Focusing pokazao djelotvornim u radu s traumama. Tijelo ne zaboravlja traumu – ono je nosi u obliku napetosti, ukočenosti i odvojenosti od osjećaja. Umjesto da prisiljava osobu da se suoči s traumom, Focusing dozvoljava da se osjeti samo ono što tijelo može i želi otkriti. Zbog toga je metoda sigurna i nježna, uz visok stepen poštovanja granica. Danas je integrisana u brojne terapijske škole širom svijeta. Internal Family Systems, Somatic Experiencing, Hakomi i druge somatske metode prepoznaju Focusing kao temeljnu praksu unutrašnje orijentacije.
Epigenetska istraživanja na Stanfordu (2021–2024) pokazala su da emocionalna integracija kroz metode poput Focusinga dovodi do smanjenja ekspresije gena povezanih sa stresom, anksioznošću i hroničnim upalama. Drugim riječima, kada se osjećaji izraze i prihvate, tijelo se oslobađa stresa i na psihološkom i na genetskom nivou. Gendlin je intuitivno znao ono što nauka danas potvrđuje: iscjeljenje dolazi iznutra, kroz prisustvo, slušanje i transformaciju osjećaja u značenje.
Focusing se može primjenjivati svakodnevno, i ne zahtijeva terapeuta. Dovoljno je zatvoriti oči i postaviti sebi pitanje: “Kako je to sada biti ja?” Umjesto da odmah damo odgovor, potrebno je osluškivati tijelo. Šta tijelo kaže o odluci? O odnosu? O trenutku života? To nisu mentalna, već egzistencijalna pitanja – i tijelo ih zna.
Focusing nas vraća prisutnosti. Ne traži savršenstvo ni brza rješenja, već poziva da budemo prisutni s onim što jeste. “U redu je da ne znam. U redu je da osjetim. U redu je da slušam.” Upravo tada počinje promjena. Tijelo ne traži da ga popravljamo, nego da ga čujemo. Kada ga čujemo, ono nam vraća zahvalnost kroz jasnoću i mir.
Gendlin je govorio da su osjećaji poput vrata – ako ih otvorimo silom, zatvore se. Ako stanemo pred njih s poštovanjem, možda se otvore sami. Focusing je upravo to: stajanje pred vlastitim unutrašnjim vratima. I u tišini često čujemo kako se kvaka pomiče iznutra.
Zaključak: Focusing kao tišina koja iscjeljuje
Focusing nije samo metoda – to je poziv na povratak unutrašnjoj orijentaciji, osjećajima koji nose značenje i tišini koja transformiše. Tijelo nije neprijatelj niti pasivni mehanizam – ono je saveznik, sveti prostor u kojem se čuvaju odgovori i iscjeljenja. Felt sense nije smetnja, već kompas koji pokazuje put prema unutrašnjem usklađivanju. Suvremena istraživanja potvrđuju ono što je Gendlin znao prije pola stoljeća: tijelo zna. Osjećaji nisu nusprodukti uma, već poruke duše. Svatko u sebi nosi sposobnost za ozdravljenje – ako nauči slušati i dati sebi dozvolu da ne zna odmah sve.
Izvori:
Eugene T. Gendlin – Focusing (1978), Bantam Books
Eugene T. Gendlin – Focusing-Oriented Psychotherapy (1996), Guilford Press
Eugene T. Gendlin – Experiencing and the Creation of Meaning (1962), Northwestern University Press
Antonio Damasio – The Feeling of What Happens (1999), Harcourt
Bud A. Craig – How Do You Feel? (2015), Princeton University Press
Pat Ogden – Sensorimotor Psychotherapy (2015), Norton
Richard C. Schwartz – Internal Family Systems Therapy (2001), Guilford Press
Peter Levine – Waking the Tiger (1997), North Atlantic Books
Frontiers in Psychology (2022): “The Neurophenomenology of Felt Sense in Somatic Therapies”
Harvard & MIT Brain Labs (2021–2023) – Neurobiološki efekti somatskog osluškivanja
Stanford Epigenetics Lab Reports (2021–2024): “Emotional Expression and Gene Silencing in Psychotherapy”
The Focusing Institute – www.focusing.org
