TRE® (Tension & Trauma Releasing Exercises) predstavlja praksu koja je nastala iz jednostavne, ali moćne ideje: tijelo zna kako se iscjeljuje i samo u sebi nosi mehanizam oslobađanja od traume i stresa. Ove vježbe je razvio dr. David Berceli, stručnjak za traumatologiju, socijalni rad i bioenergetiku, nakon godina rada u ratnim zonama i područjima pogođenim prirodnim katastrofama. Posmatrajući ljude u trenucima najvećeg stresa, uočio je da se tijela ponašaju na isti način – kontrahuju se, zgrče i povuku u sebe. Posebno su mišići karlice i nogu, a naročito psoas, reagovali napetošću. Psoas je često nazivan „mišićem duše“ jer je duboko povezan s osjećajem sigurnosti i osnovnim instinktima. Berceli je primijetio i nešto drugo: nakon šoka, kada ljudi spontano počnu podrhtavati, javljalo se rasterećenje i olakšanje. Djeca i životinje to čine prirodno – kada se uplaše ili pobjegnu, tijelo se trese dok strah ne izađe. Odrasli, međutim, često zaustavljaju taj proces, sputavaju drhtanje i ostaju zarobljeni u napetosti. Iz tog opažanja nastala je metoda TRE – niz jednostavnih vježbi koje omogućavaju tijelu da ponovo pokrene prirodni neurogenički tremor i na taj način otpusti ono što je ostalo nedovršeno.
TRE funkcioniše tako da se kroz sedam vježbi blago aktiviraju i umore mišići nogu i karlice. Nakon toga tijelo spontano ulazi u stanje podrhtavanja – nežnog, nevoljnog tremora koji dolazi iz dubine nervnog sistema, a ne iz volje. Taj tremor je prirodni refleks, neurofiziološki mehanizam oslobađanja. Dolazi iz subkortikalnih dijelova mozga, kao što su amigdala, hipotalamus i moždano stablo, i omogućava da se završi ciklus stresa. Kada trauma ili prijetnja nastupi, tijelo ulazi u stanje borbe, bijega ili zamrzavanja. Ako nema oslobađanja, stres ostaje „zarobljen“ u mišićima i nervnom sistemu. TRE otvara vrata da se taj ciklus završi. Nije potrebno prisjećati se detalja traume, niti je ponovo proživljavati. Dovoljno je da se tijelu dozvoli da kroz podrhtavanje samo obavi svoj posao. To ga čini posebnom metodom koja ne retraumatizira, nego nježno oslobađa.
Naučni temelji TRE-a leže u savremenoj neuroznanosti i somatskoj psihologiji. Prema polivagalnoj teoriji Stephena Porgesa, naš nervni sistem ima više grana. Kada smo u opasnosti, aktivira se simpatički sistem ili dorzovagalna grana, što dovodi do borbe, bijega ili zamrzavanja. Kada se osjećamo sigurno, aktivira se ventrovagalni sistem, odgovoran za opuštanje, regeneraciju i osjećaj povezanosti. TRE omogućava da tijelo spontano pređe u stanje sigurnosti. Drhtanje je signal da se oslobađa višak napona i da je nervni sistem spreman vratiti se u ravnotežu. Uz to, redovno prakticiranje TRE-a doprinosi neuroplastičnosti: mozak stvara nove veze, tijelo i svijest se bolje usklađuju, a emocionalna regulacija postaje stabilnija. U somatskoj psihologiji ovo se zove embodiment – iscjeljenje koje dolazi iz tijela, a ne samo iz misli. TRE daje upravo to: tijelo vodi, a svijest svjedoči.
Praksa je jednostavna, ali duboka. Počinje pripremom i uzemljenjem – ležanjem ili sjedenjem u sigurnom prostoru. Zatim slijede vježbe koje uključuju istezanje, čučnjeve, podizanje zdjelice i slične pokrete koji aktiviraju psoas i mišiće nogu. Kada se stvori blagi umor, osoba leži na leđima sa savijenim koljenima i stopalima na podu. U tom položaju tijelo spontano počinje podrhtavati. Isprva su to lagani trzaji u nogama ili karlici, a zatim vibracije mogu preći u cijelo tijelo. Neki osjete pulsiranje, drugi toplotu, treći spontano disanje ili valove energije. Sve je prirodno i sve dolazi iz unutrašnje inteligencije tijela. Važno je ne forsirati, ne pokušavati kontrolisati ili usmjeravati tremor. Tijelo zna koliko i kada može otpustiti. Uloga onoga koji prakticira jeste samo svjedočiti i prepustiti se.
Efekti TRE-a su višeslojni. Na fizičkom nivou, mnogi ljudi osjete smanjenje kronične napetosti, naročito u donjem dijelu leđa, kukovima i ramenima. Disanje postaje slobodnije, spavanje dublje, a bolovi smanjeni. Na emocionalnom planu javlja se veća stabilnost, otpornost na stres i osjećaj unutrašnjeg mira. Mnogi prijavljuju da se nakon prakse osjećaju uzemljeno, povezano sa sobom i prisutno. Ponekad se pojavi spontano plakanje, smijanje ili emocionalno otpuštanje, ali uvijek u ritmu koji je prirodan i podnošljiv. Tijelo samo dozira, nikada ne otpušta više nego što je spremno. Na duhovnom nivou, TRE otvara prostor za dublje uvide. U mnogim tradicijama podrhtavanje tijela se smatralo znakom čišćenja i oslobađanja energije. Tantra, sufizam, kundalini yoga, pa čak i mistici hrišćanske tradicije govorili su o tijelu koje se trese kada prolazi kroz unutrašnju promjenu. U tom smislu, TRE može biti most između tijela i duha. Oslobađanjem mišića, otvara se slobodniji protok daha i energije, a svijest postaje jasnija i tiša.
Ko može raditi TRE? Metoda je univerzalna. Preporučuje se osobama koje su prošle kroz traume – nesreće, nasilje, ratna iskustva, PTSP. Pogodna je i za ljude koji nose hronični stres svakodnevnog života, terapeute i pomagače koji često apsorbiraju tuđe probleme, sportiste i plesače koji žele dublju povezanost sa tijelom, te za svakoga ko želi „sići iz glave u tijelo“. Posebno je korisna kod kompleksnih trauma gdje verbalna terapija ne dopire do najdubljih slojeva. Budući da ne zahtijeva prisjećanje ni verbalizaciju, TRE daje tijelu izlaz koji je često sigurniji i prirodniji.
Praksa ima nekoliko faza: priprema i uzemljenje, aktivacija mišića, induciranje tremora, svjedočenje i opuštanje, te završetak i integracija. Preporučuje se da početnici, naročito oni s teškim traumama, počnu uz certificiranog TRE instruktora kako bi iskustvo bilo sigurno. Kasnije se vježbe mogu raditi samostalno. Jedna sesija traje od petnaest do trideset minuta. Nije potrebno raditi svaki dan – dva do tri puta sedmično je dovoljno da tijelo nauči i nastavi proces. Bitno je slušati tijelo i zaustaviti se ako je tremor previše intenzivan. Uvijek se završava integracijom – ležanjem mirno, osjećanjem tijela i zahvalnošću što je odradilo svoj dio.
Istraživanja posljednjih godina potvrđuju efekte TRE-a. Studije su pokazale smanjenje simptoma anksioznosti i depresije kod onih koji redovno praktikuju vježbe, poboljšanje varijabilnosti srčanog ritma što ukazuje na jačanje parasimpatičkog nervnog sistema, povećanu toleranciju na stres kod vojnog i medicinskog osoblja, te brži oporavak nakon fizičkih povreda. Sportisti prijavljuju veću fleksibilnost i izdržljivost, a mnogi korisnici bolji san i dublju relaksaciju. Ono što se pokazuje najvrijednijim jeste da ljudi kroz ovu praksu ponovo stiču povjerenje u svoje tijelo. Umjesto da ga doživljavaju kao izvor bola i stresa, počinju ga doživljavati kao saveznika u iscjeljenju.
Zaključak je jednostavan: tijelo zna. Kada mu damo priliku, ono dovršava ono što je trauma zaustavila. TRE ne traži da razumijemo sve niti da objašnjavamo. Ne traži da budemo jaki, nego da budemo prisutni. U vremenu kada se stres gomila u svakom segmentu života, ova praksa vraća autoritet tijelu i otvara vrata iscjeljenju kroz prirodni, urođeni mehanizam podrhtavanja. U podrhtavanju oslobađamo stare šokove, neizrečene boli i potisnute napetosti. U miru koji dolazi nakon toga otvaramo prostor za novu jasnoću, za dublju tišinu, za život u kojem smo bliže sebi. TRE nije samo metoda otpuštanja traume, nego i put povratka vlastitom unutrašnjem centru.
