Ajaan Chah Subhaddo (1918–1992), poznat i kao Luang Por Chah, bio je jedan od najuticajnijih theravāda budističkih učitelja dvadesetog stoljeća. Njegovo učenje, proizašlo iz šumske tradicije Tajlanda, obilježeno je jednostavnošću, humorom i slikama iz svakodnevnog života. Njegov glas odjekuje i danas, u šumama Tajlanda, u manastirima Zapada i u srcima onih koji tragaju za slobodom.
Rođen je 17. juna 1918. u siromašnom selu Ban Gor u provinciji Ubon Ratchathani. Kao dijete bio je zaređen kao novak, što je bio običaj u ruralnom Tajlandu, ali se kasnije vratio laičkom životu. Prelomni trenutak došao je nakon smrti oca. Duboko pogođen prolaznošću, odlučio je da se ponovo zaredi, ovaj put s ozbiljnom namjerom da pronađe pravi put oslobođenja. Njegova potraga odvela ga je do Ajaana Mun Bhuridatte, osnivača moderne šumske tradicije, poznatog po svojoj strogosti i dubokoj meditaciji.
Pod vodstvom Ajaana Muna, Ajaan Chah je naučio da je prava praksa u tišini, pažnji i disciplini. Knjige i teorije nisu bile u središtu, već iskustvo. Postao je tudong redovnik – lutajući asketa koji živi pod drvećem, u pećinama, na grobljima. Taj život nije bio bijeg nego suočavanje. Kada bi učenici pitali kako da se nose sa strahom, odgovarao je: „Ako se bojiš duhova, idi i sjedi na groblje. Ako pobjegneš, strah će te pratiti cijeli život. Ako ostaneš, on će otići.“
Godine 1954. osnovao je manastir Wat Nong Pah Pong u svojoj provinciji. Manastir je bio jednostavan: kolibe od bambusa, malo hrane, mnogo discipline. Ipak, on nije bio učitelj koji samo zastrašuje. Bio je blag, duhovit i znao je govoriti srcu. Kada bi se monasi žalili na oskudnu hranu, govorio je: „Riža je dobra. Ako ti se ne sviđa, to nije problem riže nego tvoj um.“
Njegove pouke bile su uvijek jednostavne i slikovite. Govorio je da je um poput čaše mutne vode. Ako ga stalno miješaš, nikad neće biti bistar. Ako ga ostaviš da stoji, talog pada i voda postaje bistra. Tako je objašnjavao meditaciju. Ili bi rekao da je um poput hrđavog noža: ako ga ne oštriš, ne može presjeći ništa. Oštrenje noža znači stalna pažnja i disciplina.
Jednom su ga pitali kako da razumiju prolaznost. Podigao je čašu i rekao: „Za mene je ova čaša već razbijena. Dok je koristim, lijepa je. Kad padne i razbije se, to je prirodno. Ako je vidiš na taj način, uvijek ćeš biti miran.“
Učio je o puštanju: „Ako pustiš malo, imaćeš malo mira. Ako pustiš mnogo, imaćeš mnogo mira. Ako pustiš sve – bićeš slobodan.“ Kada je učenik pitao kako da se oslobodi bola, odgovorio je: „Ne moraš se osloboditi. Sjedni s njim. Kada boli, budi s boli. Posmatraj je dok se ne umori. Onda će otići.“
Bio je među prvim tajlandskim učiteljima koji su prihvatili zapadne učenike. Najpoznatiji među njima je Ajaan Sumedho, Amerikanac koji je prenio tradiciju u Englesku. Ajaan Chah je znao da ih Zapad tjera na nestrpljenje, pa im je govorio: „Zapadnjaci žele brze rezultate. To je kao da posadiš drvo i svakog dana kopaš da vidiš je li naraslo. Ako stalno kopaš, ono nikada neće rasti. Samo zalijevaj i čekaj.“
Njegove metafore bile su most između duboke filozofije i svakodnevnog iskustva. Govorio je da je tijelo kao list na stablu: „Kada dođe vjetar, list otpada. Tako i tijelo pada kada dođe vrijeme. Zašto plakati nad listom? To je priroda.“ Ili bi rekao: „Tvoje misli su kao oblaci na nebu. Ne moraš vjerovati nijednom oblaku. Samo ih gledaj kako prolaze.“
Za njega Dhamma nije bila udaljena. „Dhamma nije nešto izvan nas. Ona je u čaši vode, u hodanju, u jelu. Samo ako gledaš, vidjet ćeš.“ Govorio je da je meditacija svaka radnja koja se obavlja s punom pažnjom. Nije bilo važno sjediš li u šumi ili pereš posuđe. Ako si prisutan, to je put.
U kasnijim godinama njegov život je postao živo učenje o prihvatanju. Godine 1981. obolio je od degenerativne bolesti nervnog sistema. Postao je paralizovan, bez mogućnosti govora. Ipak, i tada je bio učitelj. Njegova tišina je bila njegova poruka. Učenici su govorili da je upravo u tim godinama shvaćeno da je njegova prisutnost jača od riječi. Preminuo je 1992. godine, a na njegovoj sahrani okupilo se više od milion ljudi, uključujući i kralja Tajlanda.
Njegove riječi i danas nose snagu jasnoće: „Ništa nije sigurno. Samo kada to prihvatiš, naći ćeš slobodu.“ „Tvoje sumnje su dobre. One te guraju da tražiš dublju istinu.“ „Ne vjeruj svojim mislima. One dolaze i odlaze kao oblaci.“
Nasljeđe Ajaana Chaha danas živi u stotinama manastira u Tajlandu, Engleskoj, Australiji, Americi i mnogim drugim zemljama. Ali više od manastira, ono živi u srcima onih koji sjede u tišini i gledaju unutra. Njegova poruka ostaje jednostavna: pusti, gledaj, budi prisutan. Šutnja može biti najveći učitelj, pažnja može biti molitva, a oslobođenje nije daleko – ono je ovdje i sada, u trenutku kada dopustiš životu da bude onakav kakav jeste.
