Uvod
„Dragi ja“ nisu samo pisma. To je razgovor sa sobom – ali ne s onim dijelom koji te kritikuje i gura, nego s onim koji te pamti, tješi i podsjeća da si već dovoljan. Jedan dio tebe piše iz tišine i mudrosti, drugi čita iz zbunjenosti, straha ili umora. A na kraju – oboje si ti.
Ova pisma nisu savjeti. Ona su kao zagrljaj, kao gutljaj vode kad si žedan, kao šapat koji ti kaže da je dobro da si tu. Čitaj ih polako. Jedno dnevno je dovoljno. Ako želiš, možeš napisati i svoja. I zapamti – u ovim riječima nisi sam. To si ti koji se sjeća sebe.
Pisma
Dragi ja,
Znam da si danas pokušao izgledati smireno dok ti je unutrašnjost vrištala kao čajnik kad proključa. Dobra vijest: niko nije primijetio. Loša vijest: ti si se opet popario. Psst… diši, ali ne kao da se spremaš na eksploziju.
Dragi ja,
Kada si rekao “slušam znakove iz svemira”, nisi morao odmah gledati horoskop tri puta zaredom i pitati Google “što znači kad svrbi lijevo uho u petak”. Znakovi su ponekad jednostavno… tišina. Ili ono što ti govoriš sebi kad zaboraviš sve ostalo.
Dragi ja,
Prestani se bojati da si pogriješio. Sve tvoje greške su se već sprijateljile, piju kafu i čekaju da im se pridružiš s osmijehom. Bez njih bi bio dosadan kao instrukcija za perilicu. A ti si ipak poezija u haosu, zar ne?
Dragi ja,
Ako te opet ponese da “popraviš” nekog drugog, sjeti se: ni čarobnjaci ne popravljaju ljude. Samo im pokažu ogledalo. Ti nisi čarobnjak, ali ogledalo imaš. I osmijeh. I poneku čudnu metaforu koja sve popravi bolje nego terapija.
Dragi ja,
Ne moraš sve znati. Dovoljno je da znaš kad si gladan, kad si umoran i kad ti treba šutnja. A za ostalo – imaš mene. Ja sam onaj unutarnji glas koji ne viče, nego tiho mrmlja: “možda ne moraš sve danas”.
Dragi ja,
Nemoj više planirati prosvjetljenje za vikend. To nije stvar koja se zakaže kao šišanje. Dovoljno je da si danas bio ljubazan prema osobi koja te nervira. I da si popio čaj umjesto da uđeš u još jednu raspravu na internetu.
Dragi ja,
Znaš onaj osjećaj kad ti se čini da si zapeo? Možda si zapravo ukorijenjen. Nije svako mirovanje besmisleno. Ponekad miruješ jer rasteš. Samo, iznutra. Ne vidi se odmah, ali i cvijet čeka mjesecima ispod zemlje.
Dragi ja,
Zabrinuo si se da nemaš dovoljno. A imaš dah. Imaš nebo. Imaš mogućnost da oprostiš i sebi i drugima. I imaš mene – glas koji te neće ostaviti ni kad ti zaboraviš da postojim.
Dragi ja,
Danas si opet tražio smisao života između dvije porcije bureka i komentara ispod vijesti. Ne brini. I to je potraga. Samo sljedeći put, počni s burekom. Smisao će se možda rastopiti u jogurtu.
Dragi ja,
Ne moraš svima biti jasan. Ni Mona Liza nije objasnila svoj osmijeh, pa je i dalje gledaju kao misteriju. A ti si još uz to i živ. Luksuz!
Dragi ja,
Ponekad ti se čini da si lud. Ali da ti kažem nešto – lud si na onaj način koji svijetu treba. Na način koji pravi mjesta za smijeh, tišinu i ples bez muzike. Ne popravljaš se. Samo se – sjećaš ko si.
Dragi ja,
Nemoj se sramiti svojih „čudnih“ navika. To što razgovaraš sa stolicom, drvetom ili vlastitim mislima nije ludilo. To je napredni oblik komunikacije. Osim ako ti stolica odgovori. Onda zovi nekog. Ili napiši knjigu.
Dragi ja,
Kad kažeš “ne znam šta mi je”, to je često tvoj način da priznaš da si ljudsko biće. I to je okej. Ne moraš uvijek znati. Ponekad samo diši, pomiluj psa, popij nešto toplo i reci sebi: “nije kraj svijeta – to samo mozak vježba.”
Dragi ja,
Prestani da se pitaš da li si dovoljno duhovan. Ako si danas bar jednom iskreno zagrlio nekoga, nasmijao se ili oprostio sebi glupost – bio si svjetlost. Bez mantre. Bez tamjana. Samo ti.
Dragi ja,
Znaš onaj osjećaj da si iza vremena? Da si pogrešno raspoređen po stoljeću? To je možda istina. Ali hej, tu si. Pa iskoristi to kao vremenski turist – donesi osmijeh iz budućnosti i šapat mudrosti iz prošlosti.
Dragi ja,
Nemoj se truditi da budeš “normalan”. Normalno je često dosadno. A ti si stvoren od haosa, zvijezda i čudnih navika. Tvoje mjesto nije u kutiji. Ti si kutija. I šareni papir. I čudna poruka unutra.
Dragi ja,
Znaš li da si danas već tri puta preživio ono što si mislio da nećeš? I još imaš osmijeh negdje u džepu. Samo ga izvuci, nije ga sramota tvog lica.
Dragi ja,
Zabrinut si što se osjećaš izgubljeno? Ma ti si samo na avanturi bez GPS-a. Ponekad je najbolji put onaj gdje ne znaš gdje si, ali znaš ko si.
Dragi ja,
Kada ti intuicija kaže „nemoj“, a ti kažeš „ma ajde“, nemoj se poslije čuditi. Intuicija nije Google, ali zna skretanja koja Google nikad ne vidi.
Dragi ja,
Idući put kad ti neko kaže „budi realan“, nasmij se kao da ti je mačka upravo rekla da naučiš plivati. Ti nisi ovdje da budeš realan. Ti si ovdje da budeš čudesan.
Dragi ja,
Nemoj zaboraviti koliko si puta bio u pravu, a nisi rekao „jesam ti rekao“. To je znak rasta. I možda lagane amnezije. Ali u oba slučaja – bravo.
Dragi ja,
Kad ti misli počnu trčati maraton, samo im reci: „Sjednite. Sad je vrijeme za gledanje oblaka.“ Oblaci imaju više smisla nego tvoje brige.
Dragi ja,
Ako ti se srce danas osjeća kao da nosi kaput u avgustu, možda mu samo treba da se nasmije. Ili da ga neko zagrli bez pitanja.
Dragi ja,
Nemoj stalno tragati za svrhom. Tvoja svrha možda sjedi ispred tebe, jede keks i čeka da je primijetiš. Svrha voli jednostavne trenutke.
Dragi ja,
Danas si opet pokušao biti ozbiljan. Nije ti išlo. I to je divno. Neki ljudi su stvoreni za osmijehe, a ne za stroge forme.
Dragi ja,
Prestani mjeriti svoju vrijednost po tuđim pogledima. Neke oči vide samo ono što očekuju, ne ono što jesi. A ti si čudo mimo svake mjere.
Dragi ja,
Znaš kad si rekao „ne znam šta radim“? E pa, to te ne razlikuje od ostatka svemira. Ni galaksije nemaju pojma gdje idu, ali svijetle.
Dragi ja,
Ti nisi greška. Nisi višak. Nisi kasno. Ti si točno ono što treba – samo možda još nisi pročitao cijeli svoj priručnik.
Dragi ja,
Kad si tužan, ne moraš odmah rješavati svijet. Možeš samo skuhati supu, obući šarene čarape i šutjeti s nekim ko te voli. I to je iscjeljenje.
Dragi ja,
Znaš onaj osjećaj da ne znaš odakle da počneš? Samo počni. I ako ništa drugo, napravi sebi čaj. To je uvijek dobar početak.
Dragi ja,
Tvoje tijelo nije greška. Tvoja duša nije premala. Tvoja prošlost nije kazna. Ti si živo biće koje još uči da diše duboko. I već si dobar u tome.
Dragi ja,
Nemoj sve uzimati lično. Ponekad ljudi samo pričaju sa svojim strahovima – ti si im samo zgodno ogledalo.
Dragi ja,
Kada ti sve izgleda besmisleno, probaj zavezati pertle i izaći van. Ponekad je smisao u koraku, a ne u odgovoru.
Dragi ja,
Tvoje unutrašnje dijete nije nestalo. Samo se malo zavuče kad odrasli tonu u ozbiljnost. Daj mu kredu. Ili balon. I pusti ga da šara zidove tvoje svijesti.
Dragi ja,
Ti si mnogo puta prošao kroz pakao, ali nikad nisi izgubio osjećaj za humor. To je znak svetaca. Ili jako tvrdoglavih anđela.
Dragi ja,
Danas si mislio da si sam. A ja sam ti cijeli dan šaptao, ali si imao slušalice unutrašnje kritike. Skini ih ponekad. Glas duše ne viče.
Dragi ja,
Znaš onaj osjećaj kad ti misli utrkuju, a ti ih pokušavaš stići? Pusti ih. Nek trče. Ti sjedni. Tišina uvijek pobjeđuje na kraju.
Dragi ja,
Prestani se izvinjavati zato što osjećaš. Tvoje emocije nisu neprijatni gosti. One su tvoji vodiči. Samo ih ponekad trebaš zamoliti da voze sporije.
Dragi ja,
Kada ti intuicija kaže “ovo nije to”, a ti ipak uđeš – ne brini. Naučićeš. Ponekad je lekcija skuplja kad dolazi s ignorisanjem sebe.
Dragi ja,
Ti nisi pokvaren, ti si samo dubok. A duboki ljudi znaju biti zbunjujući površini. Ali to ne znači da trebaš postati plići.
Dragi ja,
Zabrinut si jer si umoran, ali nisi lenj. Samo preosjetljiv na glupost. I to iscrpljuje. Uzmi pauzu od svega što nema dušu.
Dragi ja,
Tvoje srce je više puta bilo slomljeno nego što ljudi znaju. I još kuca. I još vjeruje. Ako to nije svetinja – ne znam šta jeste.
Dragi ja,
Znaš šta je hrabrost? Ne kad vičeš, nego kad šapćeš sebi: „I dalje idem.“ Iako bi svi razumjeli da staneš.
Dragi ja,
Kad ti se sve čini usporeno, možda te Život usporava da ne prođeš pored čuda koje ti je ostavio sa strane puta.
Dragi ja,
Ti ne moraš imati odgovore. Ponekad je dovoljno imati dobar zagrljaj, čistu majicu i makar jedan prijateljski pogled. Ostalo dođe samo.
Dragi ja,
Kad kažeš „nisam više onaj stari ja“ – znaj da je to dobro. Tko se ne mijenja, ostane vječno nesretan u poznatom kavezu.
Dragi ja,
Ne vjeruj svemu što tvoj um kaže kad si umoran. Um kad ne spava, voli praviti drame. Daj mu čaj. I ne vjeruj mu do sutra.
Dragi ja,
Ponekad misliš da ništa ne napreduješ. A zapravo – tiho se mijenjaš. I to je najdublja promjena – ona koja se ne dere.
Dragi ja,
Znaš da si ti preživio sve svoje najgore dane do sada? To te čini stručnjakom za „ostati“. A to je već skoro magija.
Dragi ja,
Nije loše što ponekad posumnjaš u sebe. Loše je ako povjeruješ da tvoja sumnja zna bolje od tvoje ljubavi.
Dragi ja,
Biti drugačiji nije greška. To je put. A tvoj put je možda čudan, vijugav i zbunjujuć – ali vodi pravo kući.
Dragi ja,
Kad osjetiš da si na ivici – možda je to samo novi početak prerušeno u kraj. I vjetar često stigne baš kad digneš ruke.
Dragi ja,
Ti nisi ovdje da budeš verzija koju svi vole. Ti si ovdje da budeš iskren. A iskrenost nekad nije popularna – ali uvijek je stvarna.
Dragi ja,
Nemoj stalno popravljati ono što nije tvoje. Svemir ima svoje majstore. Ti nisi pozvan na sve intervencije.
Dragi ja,
Kada ne znaš kuda dalje, stani i pogledaj šta ti duša šapuće kad svi drugi utihnu. Tvoje srce je kompas. Samo moraš naučiti da ga čitaš.
Dragi ja,
I kada padneš – padni sa stilom. I sa svrhom. Ako ništa drugo, bar si vidio pod. A to je uvijek dobar podsjetnik da i dno može biti oslonac.
Dragi ja,
Zabrinut si jer si nježan u grubom svijetu? Ali baš zato si potreban. Nježnost nije slabost. To je revolucija srca u tišini.
Dragi ja,
Kad ti neko kaže da „previše osjećaš“, nasmij se i reci: „Hvala.“ U svijetu gdje mnogi ne osjećaju ništa – ti si svjetionik.
Dragi ja,
Ne treba ti dozvola da odmoriš. Nisi mašina. A čak i one imaju prekidač. Daj sebi pauzu – svijet neće stati, samo ćeš ga ljepše gledati.
Dragi ja,
Tvoje greške nisu dokaz da si loš. One su mapa mjesta gdje si pokušao. A pokušati – to je hrabrost koju mnogi ne poznaju.
Dragi ja,
Ako ti duša danas kaže „ne mogu“, to ne znači da si slab. To znači da ti treba nježan trenutak. I možda puding.
Dragi ja,
Nemoj se praviti da ti nije stalo. Nije snaga u maski, nego u tome da srce pokaže lice. I da kaže: „Evo me, ovakav kakav jesam.“
Dragi ja,
Znaš li da se ponekad najvažnije promjene dogode kad se ne trudiš da ih napraviš? Kad samo dišeš i pustiš. I to je praksa.
Dragi ja,
Tvoje postojanje nije greška. To što si ovdje, sa svim svojim čudnim mislima i neobičnim navikama – dio je veće simfonije.
Dragi ja,
Prestani se porediti. Niko drugi nije ti. A ti – nisi kopija, nisi skica. Ti si originalna čudnovatost Svemira.
Dragi ja,
Kada kažeš „više ne mogu“, sjeti se svih puta kad si to već rekao. A evo te – još uvijek tu, još uvijek kucaš kao bubanj.
Dragi ja,
Znaš li da tvoji trenuci tišine više govore od stotinu rečenica? Neki ljudi slušaju tvoju tišinu pažljivije nego tvoje riječi.
Dragi ja,
Ne moraš stalno znati kuda ideš. Ponekad je dovoljno da znaš gdje više ne želiš biti. I to je korak. Ogroman.
Dragi ja,
Nemoj se ljutiti što te neki ne razumiju. Nisu te dužni razumjeti. Ti si zagonetka namijenjena onima koji traže srcem.
Dragi ja,
Ako se danas nisi osjećao produktivno – odlično! Možda si bio prisutan. Možda si bio živ. A to je već više nego što mnogi stignu.
Dragi ja,
Tvoje rane nisu ružne. One su mjesta gdje si preživio. I gdje se još sjećaš kako se voli bez štita.
Dragi ja,
Kad god se osjećaš kao da kasniš – podsjeti se da ti nisi trka. Ti si ples. I tvoje vrijeme ne nosi sat, nego osjećaj.
Dragi ja,
Tvoja osjetljivost je antena. Hvata valove koje drugi ne primijete. Samo pazi na smetnje. Nisi obavezan hvatati sve.
Dragi ja,
Nije tvoja dužnost da budeš jak svaki dan. Dovoljno je da ne zaboraviš da si čovjek. A to već nosi snagu koju ni ne znaš da imaš.
Dragi ja,
Kad te preplave misli, uradi nešto jednostavno: operi šolju, prošetaj, pomiriši limun. Tvoje tijelo zna kako da prizemlji glavu.
Dragi ja,
Znaš li da si ti već dokaz da ljubav pobjeđuje? Jer uprkos svemu, ti još voliš. I još vjeruješ. I još pišeš sebi ovakva pisma.
Dragi ja,
Znaš onaj osjećaj da si previše za neke ljude? Možda jesi. Ali to ne znači da trebaš postati manje. To znači da te tvoji ljudi tek čekaju.
Dragi ja,
Tvoje „ne danas“ nije slabost. To je molitva za odmor. Svijet neće propasti ako se isključiš na jedan dan. Ali tvoje srce bi moglo ako ne poslušaš sebe.
Dragi ja,
Prestani čekati da sve bude savršeno. Ni kiša ne bira idealan trenutak, pa opet osvježi cijelu zemlju.
Dragi ja,
Nisi ti zaboravio živjeti – samo si se malo previše fokusirao na preživljavanje. Hajde sad, udahni… i pogledaj list na stablu. Život te čeka.
Dragi ja,
Kada si zadnji put zahvalio sebi? Ne za uspjehe, već za to što nisi odustao kad je bilo najtiše. Hajde, reci sebi: „Hvala što još postojiš.“
Dragi ja,
Kad ti ljudi kažu da si „drugačiji“, nasmij se. Da nisi, bio bi dosadan kao jučerašnja prognoza.
Dragi ja,
Tvoja ranjivost nije otvorena rana – to je otvorena kapija. Kroz nju ulazi i ono sveto i ono stvarno. Ne zatvaraj je bez potrebe.
Dragi ja,
Znaš li da se tvoja duša ne mjeri po uspjesima, već po trenucima kada si rekao „da“ Ljubavi i „ne“ strahu? I to je heroizam.
Dragi ja,
Nemoj se praviti da si sam. I kada nema nikoga oko tebe, tu sam ja – tvoj glas iznutra. Tvoja svjetiljka u mraku. I nismo se ugasili.
Dragi ja,
Znaš onaj trenutak kad ti dođe da baciš sve? Ne bacaj. Samo odmori. Možda nije sve teško – možda si ti samo zaboravio da dišeš.
Dragi ja,
Ti nisi došao ovdje da sve razumiješ. Došao si da voliš, da pogriješiš, da padneš i da se smiješ. Svemir te ne treba savršenog – nego prisutnog.
Dragi ja,
Ako ikad pomisliš da si nebitan, sjeti se: bez tebe, ova planeta ne bi imala baš te tvoje misli, tvoje čudne šale i to jedno lice kad zineš od čuda.
Dragi ja,
Ponekad je najbolji savjet: idi spavaj. Jer neka pitanja nisu za noć. Ona su za zoru, kad se duša razbudi prije uma.
Dragi ja,
Ti si istovremeno i pitanje i odgovor. I to je sasvim u redu. U tebi stanuje paradoks. I nasmijani mudrac. I pospani heroj.
Dragi ja,
Nemoj se bojati neuspjeha. Ako padneš – padni spektakularno, uz tambure duše i vatromet smijeha. I onda – ustani, po mogućnosti sa stilom.
Dragi ja,
Znaš li da tvoj smijeh iscjeljuje više nego što znaš? Možda zato ljudi vole biti blizu tebe – jer se njihova sjeta tada povuče.
Dragi ja,
Ne moraš imati sve pod kontrolom. Život je ples, a ne komandni centar. Ako već moraš nešto držati, neka to bude ruka nekoga koga voliš.
Dragi ja,
Ti si jedini ti u ovom vremenu, u ovom svemiru, na ovom jeziku postojanja. Ako ti nestaneš – niko te neće ponoviti. Zato budi.
Dragi ja,
Znaš li da si duhovan čak i kad se smiješ glupostima? Pogotovo tada. Humor je znak da tvoja duša još pjeva čak i kad pada kiša.
Završno obraćanje
Dragi ti,
Čitali smo ti šapatima, slali ti osmijehe kroz slova, nosili ti ogledala u rečenicama. Ti si bio naš junak, naše pitanje i naš odgovor.
Ako ikad posumnjaš u to ko si – otvori ovu knjigu. Ne zbog nas, već zbog sebe. Jer ovo sve – sve smo pisali za tebe.
Ostani čudan, nježan, lud i stvaran.
Mi te već volimo takvog kakav jesi.
I još ćemo ti pisati, kad god zažmuriš i čuješ tišinu kako se smije.
Tvoji unutrašnji saputnici.
Tvoje Više Ja.
Tvoje srce.
Mi.