Hopi narod, smješten na visoravnima sjeveroistočne Arizone, jedno je od najstarijih i najduhovnijih starosjedilačkih plemena Sjeverne Amerike. Njihovo ime znači „miroljubivi ljudi“ ili „pravi ljudi“. Iza te riječi stoji narod čija kultura spaja zemlju i nebo, prošlost i budućnost, vidljivo i nevidljivo. Njihova vjerovanja, kosmologija i proročanstva predstavljaju mapu čovječanstva – od porijekla do mogućih puteva pred nama.
Hopi stoljećima žive na skromnim poljima kukuruza usred pustinje, gdje je voda rijetka, ali sveta. Njihova filozofija temelji se na ravnoteži, zahvalnosti i svijesti da je čovjek čuvar, a ne gospodar svijeta. Sebe smatraju čuvarima Zemlje i nosiocima drevnih znanja. Njihova misija je da podsjete sve narode na jednostavnost i put srca onda kada čovječanstvo dođe do kritične raskrsnice.
Njihova kosmologija govori o četiri svijeta. Prvi svijet bio je svijet nevinosti, ali uništen zbog neposluha. Drugi svijet donio je napredak i tehnologiju, ali je završio u ledu. Treći svijet bio je nalik našem, ali se utopio u velikom potopu. Četvrti svijet, u kojem danas živimo, obilježen je materijalizmom i zaboravom duhovnih zakona. Hopi vjeruju da se bliži ulazak u Peti svijet. On neće doći sam od sebe, nego kroz ljudski izbor – kroz povratak prirodi i duhovnim zakonima, ili kroz patnju i uništenje.
Jedan od najpoznatijih simbola Hopija je Prophecy Rock, stijena na kojoj su urezana dva puta. Gornji put vodi onima koji biraju tehnologiju i otuđenje, ali završava naglo i bez izlaza. Donji put pripada onima koji ostaju u skladu s prirodom i Tvorcem, i taj put nastavlja dalje, jednostavno i postojano. Prophecy Rock nije prijetnja, već mapa koja pokazuje da izbor uvijek postoji.
Proročanstva govore i o Plavoj zvijezdi Kachini, nebeskom glasniku koji će najaviti Dan pročišćenja. Tada će čovječanstvo biti pozvano da se suoči sa svojim djelima. Drugo proročanstvo govori o povratku Pahane, bijelog brata s Istoka, koji će donijeti sveti svitak. Ako ga ljudi prepoznaju, prijelaz u Peti svijet biće miran. Ako ga odbace, proći će kroz teško iskušenje.
U Hopi tradiciji posebnu ulogu imaju Kachina bića – duhovne sile koje predstavljaju kišu, biljke, zvijezde i predake. Tokom ceremonija muškarci nose maske i kostime, postajući živi predstavnici tih sila. Njihovi plesovi nisu zabava, nego sveta komunikacija sa svijetom duha. Djeca Hopija uče da prepoznaju Kachine jer se kroz njih shvata da je svijet živ i da sve u sebi nosi duh.
Njihov kalendarski sistem, razvijen kroz stoljeća, prati solsticije, ekvinocije i kretanja zvijezda. Kive, podzemne ceremonijalne prostorije, služe kao duhovni i astronomski centri. Kukuruz, posebno plavi kukuruz, svet je simbol života, molitve i žrtve. Za Hopije on nije samo hrana, nego veza s božanskim.
Prema predanjima, Hopi su u ovaj svijet ušli kroz Sipapu, otvor u zemlji koji se i danas čuva u Grand Canyonu. Njihova sela raspoređena su po obrascu Orionovog pojasa, što pokazuje da su za Hopije nebo i zemlja jedno.
Hopi društvo je matrilinearno. Nasljedstvo ide kroz žensku lozu, a žene su čuvarice doma, sjemenja i tradicije. One predstavljaju vezu s Majkom Zemljom i održavaju ravnotežu zajednice.
Ekonomski život Hopija temelji se na jednostavnosti i darivanju. Oni uzimaju iz prirode samo ono što im je potrebno i uvijek vraćaju zahvalnost. Njihova ekonomija nije nakupljanje, već harmonija sa životom.
Starješine Hopija često su govorile svijetu. Njihove poruke su jednostavne, ali snažne: Zemlja je naša majka i ono što činimo njoj činimo sebi. Mi smo oni koje smo čekali. Vrijeme odluke je sada. Njihovi govori sve češće se povezuju sa stanjem prirode, zagađenjem, gubitkom šuma i nestankom životinjskih vrsta. Oni naglašavaju da je očuvanje vode ključno pitanje budućnosti. Voda je za njih sveta, jer bez nje nema života.
U njihovim pričama postoje i kosmičke dimenzije. Hopi govore o vezama sa zvijezdama, posebno Orionom i Sirijusom. Njihova sela odražavaju zvjezdane obrasce, a neka predanja govore i o unutrašnjim svjetovima Zemlje. Za Hopije, čovjek nije ograničen na zemaljsku istoriju – on je dio kosmičke porodice.
Njihova učenja i danas mogu biti praktičan vodič. Oni nas uče da živimo jednostavno, da poštujemo prirodu i cikluse vremena, da budemo zahvalni i tihi, da dijelimo s drugima i da njegujemo zajednicu. Njihova mudrost podsjeća da se svijet ne mijenja kroz silu, nego kroz unutrašnju ravnotežu i ljubav prema zemlji.
Hopi proročanstva ne govore o kraju svijeta, već o izboru. Čovječanstvo stoji pred raskršćem. Ako nastavimo putem pohlepe i otuđenja, suočićemo se s pročišćenjem kroz patnju. Ako izaberemo put srca, možemo postati čuvari novog svijeta. Njihove riječi odzvanjaju jasnije nego ikada: kada voda ne bude čista, kada nebo bude zagađeno, kada ribe nestanu i zemlja se osuši, ljudi će shvatiti da ne mogu jesti novac.
Hopi nas podsjećaju da smo povezani s prirodom i kosmosom, da smo djeca Majke Zemlje i čuvari budućnosti. Njihova proročanstva nisu kazna nego poziv na buđenje. Vrijeme izbora nije sutra, nego sada.
Želiš li da ovaj tekst dodatno obradim u obliku poglavlja za knjigu – s podnaslovima i razrađenim odjeljcima o kosmologiji, proročanstvima, svakodnevici i savremenom aktivizmu Hopija?
