Danas sam te sreo u parku na klupi, sjedila si sama razmisljala nesto
poklonjena snovima jave ni primjetila me nisi, usnula mekoga tijela
pitao sam ako je slobodno, ucinio sam to kao slucajno,izveo vjesto
vidio sam ti u pogledu da si nekoga cekala, nekoga si pozeljela
Taj pogled je bio dovoljan da se povucem na sljedecu klupu u parku
vec sam zamisljao njega kako te mazi ukradenu meni, ovdje u mraku
ja se izvinjavam rekoh, preci cu na susjednu klupu jer ne bih da smetam
vec sam imao razradjen plan ulica kojima cu do kuce da se odsetam
Ona se okrenula prema meni, tisina je izbijala iz ociju njenih i njenog lica
gledao sam sebe u njenim ocima, sanjar u oblom moru zivota lutalica
rekla je sjedi i slusaj sta nam lisce kaze dok ga valovi vjetra njezno maze
zvuk je bio jasan, ja potpuno nejasan,mazio nisam, mislio sam na poraze
u zelenilu parka zivih boja, pomislio sam da ne zivi s druge strane svijesti
stidljivost me je preplavila, u tijelu poznati osjecaj moje neizljecive bolesti
ja cu uskoro morati ici , znas kasno je , morao sam da joj nagovijestim
razmisljao sam kako bi bilo lijepo, i da li cemo se opet nekada negdje sresti
koraci su isli sve brze pogled ostajao na njoj mada mi se svidjala
mogao sam samo da se nadam da se s nekim drugim nije vidjala
reci cu joj drugi put sto osjecam makar me moje osjecanje potuklo
sve cu joj reci pravo u lice, obecavam hocu, pa kud puklo da puklo
Sljedeci put ce sigurno biti moja, ma tu nema govora
lijezem u krevet da tijelu pruzim zasluzenog odmora
pomislim i ona sada u svoj krevet lijeze sama
gasim svjetlo, laku noc, zaspao sam, tama.
