Na ulici jutros jedna scena potpuno neocekivane boje
njih troje mladih, prilicno istreniranih, zongliralo je
u gomili mozaika ljudi, zamah grubog ceslja zivota
klicalo je,smijalo se, ispred njih sesir i novca manja svota
Letjele su visoko zonglerske kegle i nase oci takodjer za njima
i svi smo se nadali i zeljeli da sve bice dobro i sve ce da stima
ali ne bude uvijek onako kako to zeli zabave zeljna publika
izgubi se covjek u euforiji mase neartikulisanih ljudskih urlika
Ispocetka sve bjese dobro ali onda zonglerske kegle pocese padati po podu
pocrvenjela lica troje mladih ljudi, zamisljao sam da su sanjali slobodu
da su zeljeli odletjeti sa toga mjesta, da su kao ptice imali krila da polete
da su mogli izbrisati i dio nasih zivota, memorije o njima, da ih se ne sjete
Predstava se nastavljala i neocekivano greske nisu bile nikome od znacaja
posmatrali smo njihovu ljubav za nas odjevenu istinskim trudom covjeka
sve sto se desavalo bilo je neocekivano, potpuno novo svakoga sekunda
svaka njihova greska iznova me je budila iz sna i tako me drzala budna
Stotine cirkuskih satora, perfektnih trapeza, kroz glavu mi proleti
njih se vise i ne sjecam, ali znam ovog tria cu uvijek da se sjetim
svaka njihova greska me sjeca na trud, vraca u sada i iz sna budi
jer padali su i uspravljali se, pokazujuci nam sta su ustvari ljudi
Kad greske vise nisu sramota
budi se u covjeku nova sloboda
ljudska ljepota.
