Robert Monroe nikada nije opisivao Inspeca kao biće u klasičnom smislu. Inspec se kod njega pojavljuje kao inteligentna prisutnost, kao fokusirana i ujedno široka svjesnost, kao entitet koji se ne izražava kroz emocije, ali se izražava kroz jasnoću, razumijevanje i neprocjenjivu tišinu. Kada je Monroe prvi put osjetio Inspeca, prepoznao ga je kao nešto što ne pripada ljudskom iskustvu, ali što je istovremeno toliko blisko da nije izazivalo strah. Inspec nije koristio zvuk, nije koristio glas, nije koristio riječi. Njegova komunikacija bila je neposredna — kao prenos značenja, kao istovremena percepcija.
U kontaktu s tom inteligencijom Monroe je prvi put dobio pojmove koji su mu pomogli da razumije i vlastiti fokus i vlastiti odnos prema stvarnosti. Među tim pojmovima nalazi se i onaj koji je kasnije, u javnosti, postao najsporniji: loosh.
Da bi se razumjelo šta je loosh, potrebno je razumjeti u kakvom je kontekstu Monroe uopće počeo da ga opisuje. Kada je prvi put napustio fizičko tijelo, susreo se s nivoima postojanja na kojima je percepcija potpuno drugačija. U fizičkom životu percepcija je uska. Ona je fokusirana. Ona je ograničena na pet čula i interpretaciju mozga. U nefizičkom iskustvu, međutim, percepcija se širi. Ona dobija informacije koje se ne mogu objasniti fizičkim jezikom. Monroe je više puta naglasio da je pokušavao da prevede to šire iskustvo u riječi, i da je usput morao koristiti metafore, slike i pojmove koji ljudima prikazuju ono što je teško prenijeti.
To se odnosi i na pojam loosha. Loosh nije riječ koju je Monroe uzeo iz nekog drugog sistema. To je riječ koju je sam izabrao kako bi opisao energetski otisak emocionalnog intenziteta. On nije rekao da je loosh supstanca. Nije rekao da je loosh biće. Nije rekao da je loosh hrana. On je opisao loosh kao rezultat određenog procesa — kao nuspojavu, kao trag, kao nešto što se javlja kada svijest u fizičkom tijelu doživi emociju ili intenzitet.
U Far Journeys nalazi se alegorijska priča o “vrtu” i “farmeru”. Ona je predstavljena kao priča, ne kao direktan izvještaj. U toj priči se govori o tome kako se na Zemlji, kroz život, proizvodi “loosh” — i kako se taj loosh vidi iz perspektive bića koja ga posmatraju. Monroe nikada nije rekao da se ta priča mora shvatiti doslovno. On nikada nije rekao da je to fizički tačan opis stvarnosti. On je naglasio da ta priča služi da objasni određeni fenomen — da se kroz emocije stvara energija koja se može prepoznati iz nefizičke perspektive.
To je ključni dio razumijevanja loosha. Naveo je: loosh je ono što ostaje kada emocija prođe. Emocija je proces u fizičkom tijelu. Loosh je trag tog procesa u nefizičkom polju. U svojim iskustvima Monroe nije vidio loosh kao objekt. Vidio ga je kao svjetlosni tok, kao energetski talas, kao posljedicu promjene stanja. On nije opisivao loosh kao materiju, već kao energetsko zgušnjavanje.
Inspec, kao entitet koji nije bio emotivan, nije reagovao na loosh. Nije pokazivao interes. Nije pokazivao potrebu. Monroe je jasno naglasio da Inspec ne funkcioniše kroz emocije. Kada bi Monroe doživio emociju, Inspec bi jednostavno pokazao kako ta emocija izgleda iz njegove perspektive: kao talas koji se širi, kao promena u polju percepcije. Ne kao nešto čemu se pridaje značenje, nego kao fenomen.
Inspec je opisivao emocije kao nešto što pripada fokusu. Fizički život je fokus. Fokus je sužavanje totalne svijesti. U tom sužavanju nastaje kontrast. Kontrast je ključni pojam kod Monroe-a. On je često ponavljao da se kroz kontrast dobija iskustvo. Bez kontrasta ne postoji individualnost. Bez individualnosti ne postoji emocionalna reakcija. Bez emocionalne reakcije ne postoji trag.
Inspec je jasno pokazivao da emocije nisu osobina “viših” stanja svijesti. One pripadaju suženoj percepciji fizičkog života. Kada se svijest proširi, emocije se povuku. Monroe je zapisao da je u prisustvu Inspeca osjećao potpunu tišinu, stanje bez reakcija, bez impulsa, bez potrebe da se išta “osjeća”. To stanje nije prazno. Ono je puno, ali puno prisutnošću, a ne emocionalnim tonovima.
Kada je Monroe pokušao da postavi pitanja o smislu loosha, Inspec nije odgovarao direktnim rečenicama, jer nije koristio verbalni jezik. Umjesto toga, davao mu je percepciju. Pokazivao mu je kako izgleda stanje u kojem nema talasa emocija. Pokazivao mu je kako izgleda stanje u kojem fokus nije tijesan. I u tom stanju, loosh ne postoji kao fenomen, jer loosh postoji samo kada postoji emocionalni intenzitet.
Monroe je u više navrata zapisao da se emocionalni talasi mogu vidjeti kao energetski obrasci. Emocije se manifestiraju kao kretanje, kao promjena, kao širenje. Kada se emocija odvije u fizičkom tijelu, njezina nefizička posljedica ostaje vidljiva kratko vrijeme kao energetski tok. To je loosh. On nije opisan kao svjetlost u fizičkom smislu, nego kao svjetlost nefizičke percepcije, dio onoga što Monroe naziva energetskim poljima i strukturama.
U jednom od svojih iskustava, Monroe je vidio skupine energija koje su izgledale kao svjetleće tačke. Neke su bile vezane za određene misli, neke za emocije, neke za očekivanja, neke za sjećanja. Kada je pitao Inspeca šta su te tačke, percepcija koju je dobio nije bila objašnjenje koje bi ljudski um lako prihvatio. Percepcija je bila da se te tačke odnose na tragove iskustava. Nisu entiteti, nisu životi, nisu bića. One su posljedica. I kao takve, one nisu nešto što ima svrhu izvan toga.
Monroe je više puta isticao da je Inspec pokazivao potpunu odsutnost interesovanja za te tragove. To je ključni element. Inspec se nije odnosio prema loosh-u kao prema gorivu, prema resursu, prema nečemu što ima vrijednost. On se odnosio prema loosh-u kao prema fenomenu. Kao prema nečemu što jednostavno jeste dok god postoji emocija. I nestaje kada emocija nestane. Nema dodatnog sloja značenja.
U svim interakcijama s Inspecom Monroe je bilježio tri konstantne karakteristike:
-
Inspec ne koristi emocije.
-
Inspec ne reagira na emocije.
-
Inspec ne pokazuje interes za emocionalne tragove.
To znači da je loosh za Inspeca nebitan. On ga može vidjeti, ali mu ne daje značenje. A ako Inspec kao proširena svijest nema potrebu za looshem, onda se jasno vidi da loosh nije nešto što se koristi.
Monroe je zapisao da loosh uopće nije nešto što pripada bićima. On pripada polju. Polje je ono što nosi tragove. Bića percepcije samo ih vide. Inspec, kao entitet bez potrebe, vidi trag, ali ga ne uzima. On ga ne mijenja. On ga ne dodiruje. On ga ne obrađuje. On ga ne “uzima” ni u jednom smislu. Loosh samo postoji kao signal o emocionalnom životu fokusa.
U Ultimate Journey Monroe opisuje da emocionalni intenzitet stvara energetske tokove koji se mogu doživjeti na nefizičkim nivoima. Ali on ne opisuje da ta energija ima funkciju izvan toga što je trag. U susretima s Total Selfom, još jednim oblikom proširene svijesti, Monroe je vidio da Total Self razumije iskustva kroz kontrast. Ali taj kontrast nije loosh. To nije energija. To je razlika. Razlika u intenzitetima daje osnovu za razumijevanje iskustva. Loosh je samo nuspojava te razlike.
Inspec, kao predstavnik šire svijesti, ne učestvuje u kontrastu. On kontrast vidi kao strukturu. Ne kao proces. Ne kao vrijednost. I zato je gledao loosh kao običan talas. Kao promjenu. Kao nešto što pripada čovjeku, ali ne pripada njemu.
Monroe je naglasio da Inspec nema emotivni spektar. Ako nema emotivni spektar, onda ništa iz područja emocionalne energije ne može biti “hranjivo” za takvu svijest. Sve što ima odnos prema emocijama pripada uskom fokusu. Sve što ima odnos prema širini pripada prisutnosti.
Da bi se razumjela potpuna priroda loosha, važno je razlikovati elemente iz triju Monroeovih knjiga:
-
Journeys Out of the Body
– fokus je na iskustvima izlaska, ne na looshu.
– loosh se ne spominje.
– emocije se pojavljuju kao reakcije koje utiču na stabilnost iskustva. -
Far Journeys
– ovdje se pojavljuje priča o looshu.
– priča je alegorijska.
– opisuje se loosh kao nuspojava življenja.
– ne opisuje se da ga iko koristi. -
Ultimate Journey
– fokus je na Total Selfu.
– naglašava se kontrast, ne loosh.
– emocionalni talasi se spominju kao tokovi informacija.
– loosh se pojavljuje samo kao pojam iz prethodne knjige.
Nigdje u ove tri knjige Inspec ne daje sistematizovano učenje o looshu. On ne daje definicije. On ne daje kategorije. On ne daje “tipove”. On ne daje “namjene”. Sve što Monroe bilježi je percepcija Inspecove neutralnosti. Kada god bi Monroe pitao nešto što pripada emocionalnoj ili misaonoj strukturi čovjeka, Inspec bi mu pokazivao širinu u kojoj ti pojmovi nemaju uporište.
To znači da se Inspec prema looshu odnosio kao prema fenomenu koji ne pripada njegovoj strukturi. Inspec nije pripadao nivou koji koristi, potrebuje ili zavisi od energetskih otisaka. On nije opisivao loosh kao nešto vrijedno ili korisno. Niti ga je opisivao kao nešto što bi trebalo ukloniti. Loosh je, u Inspecovoj percepciji, bio samo posljedica.
Monroe, gledajući iz perspektive čovjeka, pokušavao je da shvati nešto što je u suštini jednostavno. Inspec mu je pokazivao da su emocije dio načina na koji fokusirana svijest stvara iskustvo. I da se tragovi tih emocija vide iz nefizičke perspektive kao energetski obrasci. To je sve. Nema složenog sistema koji stoji iza toga. Nema hijerarhije. Nema dodatne strukture. Nema entiteta koji manipulišu tim tragovima.
Kada je Monroe prolazio kroz zone u kojima se nalaze fragmenti svijesti koji ne mogu pustiti emocije, ti fragmenti nisu bili rezultat nečije volje. Bili su rezultat vlastite vezanosti. Loosh se u tim zonama pojavljuje kao rezultat tog procesa. Ne kao uzrok. Ne kao cilj. Ne kao valuta. To je vrlo jasno iz Monroeovog opisa. Zone fragmentacije nisu mjesta gdje neko skuplja energiju, nego mjesta gdje se energija ne oslobađa.
Inspec je u svim kontaktima pokazivao da proširena svijest vidi emocionalne tragove kao dio cjelokupnog toka iskustava. Nema dodatnog značenja. Nema mističnosti. Nema upotrebe.
Loosh je, iz perspektive Inspeca, indikator. Prepoznatljiv signal da je došlo do emocionalnog intenziteta. Ništa više.
Ako se pogleda cjelokupno Monroeovo djelo, može se sažeti sljedeće:
– Loosh postoji zato što postoji emocija.
– Emocija postoji zato što postoji fokus.
– Fokus postoji zato što postoji fizički život.
– Inspec nije fokus.
– Inspec nije emocija.
– Inspec ne treba loosh.
– Inspec nema odnos prema looshu.
– Inspec pokazuje da loosh nestaje kada nema reakcije.
To je sve što se može reći bez ijednog dodavanja.
Monroe nikada nije dao sistem o looshu. Inspec nikada nije dao teoriju. Sve što postoji su fragmenti percepcije iz nefizičkih iskustava, i Monroeov pokušaj da ih prevede u ljudski jezik.
Loosh nije energija koja se koristi.
Loosh nije mehanizam.
Loosh nije svrha.
Loosh nije objekt.
Loosh je trag.
A trag, iz perspektive Inspeca, jednostavno je promjena u polju koja nastaje kada fokusirana svijest doživi emocionalni intenzitet.
Nema ničeg više.
