Jacobo Grinberg-Zylberbaum, meksički neuropsiholog i mistik, razvio je učenje koje ne samo da briše granice između nauke i duhovnosti, nego predlaže da je sama stvarnost koju opažamo proizvod interakcije između svijesti i jednog univerzalnog polja potencijala. Njegova Teorija Sintérgije predstavlja pokušaj da se objasni kako naš mozak u saradnji sa suptilnim energetskim matricama kreira holografsku percepciju stvarnosti, i da ono što nazivamo “realnim” nije ništa drugo nego oblikovana mogućnost – rezultat percepcijske rezonancije.
Njegovo učenje utemeljeno je na decenijama naučnih eksperimenata, meditativnih introspekcija, kontakta sa autohtonim znanjima Meksika, i dubokoj filozofskoj posvećenosti pitanjima ko smo mi zapravo – i šta je zapravo ono što nazivamo “stvarnost”.
I. ENERGETSKO POLJE REALNOSTI – “EL CAMPO NEUTRÁLICO”
Grinberg polazi od ideje da postoji jedno beskonačno energetsko/informacijsko polje, koje je apsolutno neutralno, ne sadrži formu, ali sadrži sve mogućnosti forme. To polje naziva El Campo Neutrál, što možemo razumjeti kao kvantni ekvivalent “nulte točke svijesti”. Tu ne postoji vrijeme, prostor, niti objekti – ali sve što može postojati, potencijalno je već prisutno u tom polju. Taj entitet nije Bog, ali ima božanska svojstva: sveprisutan, nevidljiv, kreativan. Ono je izvor svih mogućih stvarnosti, matrica iz koje svijest izdvaja fragmente i projektuje ih kao fenomenalni svijet.
“La fuente de toda experiencia está fuera del tiempo y de la forma.”
(Izvor svakog iskustva nalazi se izvan vremena i forme.)
II. MOZAK KAO INTERFEJS – HOLOGRAFSKI DEKODER STVARNOSTI
Učenje dalje tvrdi da ljudski mozak nije generator svjesnosti, već njen modulator – kao radio-prijemnik koji prima frekvencije iz univerzalnog polja i dekodira ih u percepciju, emociju, misao. Svaki mozak dekodira svijet na osnovu svoje strukture – to znači da su stvarnosti subjektivne i različite. Kad se dvije osobe “slažu” oko stvarnosti, to ne znači da dijele istinu, nego da njihovi mozgovi imaju sličan dekoderski sistem. Mozak ne vidi “objektivnu” stvarnost – on organizira frekvencijski haos u poznate slike i pojmove, kreirajući iluziju postojanog, čvrstog svijeta.
“Lo que vemos no es el mundo. Es nuestra interpretación neuronal del campo.”
(Ono što vidimo nije svijet – to je naša neuronska interpretacija polja.)
III. TEORIJA SINTÉRGIJE – MATEMATIKA SVJESNOG KOSMOSA
Riječ sintérgija dolazi od sinteze (sjedinjavanje) i energije. U Grinbergovom jeziku, to je kvalitativni indeks povezanosti između mozga i polja. Kada je sintérgija visoka, mozak je u stanju višeg reda, svijest se širi, percepcija postaje složena i multidimenzionalna. Kada je sintérgija niska, realnost je uprošćena, linearna, puna iluzija i egocentričnih identiteta. Sve mistične prakse, meditacije, šamanska stanja, imaju cilj: povećati sintérgiju i time omogućiti dublji kontakt sa Izvorom. Sintérgija tako postaje most između nevidljivog potencijala i opipljivog svijeta – i to je glavni mehanizam stvaranja realnosti.
IV. PERCEPCIJA KAO AKTIVNA KREACIJA – DEKONSTRUKCIJA MATERIJALIZMA
Grinberg odbacuje ideju da je svijest nusprodukt materije. Umjesto toga, tvrdi da: percepcija nije pasivno ogledalo stvarnosti – već dinamičan čin kreacije. Um, kroz pažnju, bira obrasce iz polja i “stvara” njihovu projekciju. Što je pažnja čišća i šira, to je realnost dublja, povezanija i istinitija. Dakle, mi ne doživljavamo svijet – mi ga stvaramo kroz svoj odnos s univerzalnim poljem.
V. KOLEKTIVNA HIPNOZA I “STANDARDNA STVARNOST”
Većina ljudi, tvrdi Grinberg, živi unutar kolektivne iluzije koju zove “estructura perceptual consensual” – dogovorena stvarnost. To je programirana struktura vjerovanja, obrazaca, jezičkih sistema, identiteta. Ljudi nisu slobodni, već reaktivni – funkcionišu unutar okvira matrice u kojoj mozak preslikava naučene obrasce, a ne stvarne tokove polja. Tu dolazimo do fenomena koji Grinberg naziva “obscurecimiento sintérgico” – zamućenje sposobnosti da se vidi jasno.
“La ilusión de estar despiertos es la más profunda de todas las dormiciones.”
(Iluzija da smo budni – najdublji je oblik sna.)
VI. ŠAMANIZAM KAO MAPA VIŠIH STVARNOSTI
Grinberg je istraživao praksu Pachite, šamanke iz Meksika, i tvrdio da su njeni podvizi – realni, ali neobjašnjivi u okviru standardne fizike. Ona bi, prema njemu, pristupala višem modulu sintérgije i time direktno oblikovala tkivo realnosti. Hirurgija bez instrumenata, momentalno zatvaranje rana, intuitivno znanje – sve su to posljedice rada izvan standardnog perceptivnog sistema. Po njemu, šamani nisu “čudotvorci” već naučnici svijesti, koji rade bez mikroskopa ali sa preciznošću pažnje i energije.
VII. MEDITACIJA, TIŠINA, INTROSPEKCIJA – ALATI TRANSFORMACIJE
Grinberg je bio praktičar introspektivne meditacije, gdje se pažnja usmjerava ka samom aktu postojanja. Ove prakse uključuju: tiho posmatranje unutrašnjeg toka da bi se percepcija očistila, promatranje misli bez identifikacije – kao oblak koji prolazi, i prepoznavanje kako realnost nastaje iz trenutka u trenutak – postajući kreator a ne rob. To je proces deprogramiranja iz realnosti matriksa, i ulazak u pravu realnost – onu koja nije jezik, misao, forma, nego postojanje.
VIII. TRANSPERSONALNA STVARNOST – VAN GRANICA UMA
Grinberg otvara vrata stanjima gdje: nema više “ja” ni “onog drugog”, sve je jedno kontinuirano polje, vrijeme prestaje, prostor nestaje, a ono što ostaje je čisto prisustvo. To je ono što su mistici svih vremena zvali: Brahman, Tao, Ain Soph, Dharmakaya – a Grinberg to zove struktura realnosti u njenoj čistoj formi.
DIJAGRAM TEORIJE SINTÉRGIJE
CAMPO NEUTRÁL (Univerzalno polje)
↓
MOZAK (Dekoder realnosti)
↓ Sintérgija
↓
PERCEPCIJA (Stvarana realnost)
Polje beskonačnih mogućnosti → interakcija kroz mozak → oblikovana stvarnost koju zovemo život.
PRAKTIČNE VJEŽBE
Meditacija tišine (15–30 min dnevno): posmatraj tišinu između misli – to je vrata polja.
Vizuelizacija energetskog polja: zamišljaj beskonačnu svjetlost iznad glave, udah – povuci je u mozak, izdah – spusti u srce i okolinu.
Dnevnik perceptivnih promjena: vodi bilješke o danima kada doživiš “drukčiju stvarnost”.
Neidentifikacija: redovno se pitaj “Ko ovo posmatra?” i ne budi um nego svjedok.
ZAKLJUČAK
Jacobo Grinberg-Zylberbaum nije samo naučnik koji je nestao – on je arhetip mističnog istraživača koji je prešao granicu. Njegovo učenje je poziv: da sumnjamo u vlastitu percepciju, da napustimo dogmu materijalizma, da istražujemo stvarnost kao unutrašnju kreaciju, a ne spoljašnji determinisani svijet. Njegova Teorija Sintérgije ostaje jedno od najdubljih razmišljanja o tome šta je svijest, kako nastaje realnost i gdje se nalazi sloboda čovjeka. Njegove knjige nisu puko štivo – one su karte unutrašnjih svjetova, poziv na eksperiment, poziv na unutrašnju alhemiju. I možda, najvažnije od svega, njegovo nasljeđe nas uči da nema granice između nauke i duha – jer svijest je temelj svega, i sve dolazi iz nje.