U korijenu sveg postojanja leži kod, znak u pokretu, krug koji se dijeli, da bi se ponovo sjedinio. Taj znak poznajemo kao Taijitu, simbol Jina i Janga, svetog kruga kretanja i povratka, života i smrti, sjaja i tame. Njegove dvije suprotne polovine ne predstavljaju sukob, već igru, smjenu i međusobnu zavisnost.
„Kada svi znaju za dobro, pojavljuje se zlo. Kada svi znaju za visoko, postoji nisko. Biti i ne-biti rađaju jedno drugo, teškoća i lakoća se dovršavaju međusobno, dugačko i kratko oblikuju jedno drugo, visoko i nisko ovise jedno o drugom, zvuk i tišina se usklađuju, prednje i zadnje slijede jedno drugo.“— Dao De Jing, 2
Jin – prijemčiv, tamni aspekt postojanja – i Jang – aktivni, svijetli aspekt – nisu pojmovi koji se mogu apsolutizirati. Oni su proces, ritam, polarnost u stalnom protoku. Svaka sila sadrži svoju suprotnost kao sjeme, kao potencijal da postane ono drugo. To je zakon i u čovjeku, i u prirodi, i u nebeskoj mehanici.
„Kao što se luk savija u ravnotežu, tako Tao ispravlja ono što je previsoko i puni ono što je prazno.“— Dao De Jing, 77
II. METASILA: TIHI IZVOR KOJI RAĐA DVOJSTVO
Ali Jin i Jang nisu prvi pokret. Oni dolaze iz nepokreta, iz onoga što je neizrecivo i vječno tiho. Taj izvor Taoisti nazivaju Wu Ji – Praznina bez granica, prostor koji nije prostor, stanje koje nije stanje, ali koje omogućava sve. Iz njega se rađa Tai Ji – Najviši Princip, koji u sebi nosi pokret, ritam, energiju, potenciju stvaranja.
„Tao je praznina, ali ga ništa ne iscrpljuje. On je izvor svih stvari.“— Dao De Jing, 4
„Nešto neodređeno nastalo je prije Neba i Zemlje. Tiho je i pusto. Samostojeće i nepromjenjivo. Djeluje svuda, a ne iscrpljuje se. Može se smatrati majkom svih stvari.“— Dao De Jing, 25
Tao kao Metasila nije ni Jin ni Jang, već ono što omogućava da Jin i Jang nastanu i igraju svoju igru. Taj prvi impuls – ni svjetlo ni tama, već uslov da i jedno i drugo postoje – nije božanstvo, nije volja, već Tišina koja dozvoljava. U toj tišini se već nalazi sve što će ikada biti.
III. RAZUMIJEVANJE JIN I JANG PRINICPA KAO ZAKONA SVEGA
U svemu što postoji, Jin i Jang plešu:
U čovjeku: udisaj i izdisaj, aktivnost i odmor, simpatikus i parasimpatikus.
U prirodi: dan i noć, ljeto i zima, rast i opadanje.
U kosmosu: ekspanzija i gravitacija, privlačenje i odbijanje.
„Onaj koji zna ravnotežu održava svoj duh netaknutim. Kada duh ostane netaknut, onaj koji ga posjeduje je jedno sa Sveprisutnim Taoom.“— Zhuangzi
Već u samom začetku oblika, u svakoj ćeliji, u svakom dahu, prisutna su oba aspekta: ono što gradi i ono što razgrađuje. Ova dinamika nije borba, već ciklus. I zato sve u univerzumu postoji samo ako je između tih sila uspostavljena unutrašnja ravnoteža.
„Zato mudrac upravlja bez djelovanja i uči bez riječi. On dopušta stvarima da se uzdižu, a da ih ne posjeduje. On djeluje, a da se ne oslanja na to. Završava, a da se ne zadržava.“— Dao De Jing, 2
IV. UNIVERZUM KAO ODAZIV
Svijet je mreža. Svaka naša misao, emocija, pokret – proizvodi val. Ako previše jače povučemo jedan čvor, drugi se zaljulja. Taoisti su govorili da je svemir kao paukova mreža: fine niti povezuju sve, i ono što činimo na jednom kraju šalje vibraciju kroz sve ostalo.
„Tao u svijetu je kao rijeka koja teče doma – sve je u njoj, i ništa ne pokušava da ostane.“— Dao De Jing, 32
Zato se mudrac ne bori s valovima. Ne pokušava mijenjati svijet silom. On zna da što više treseš mrežu, jače će se ona uzdrmati i protiv tebe.
„Ko god želi da vlada svijetom i da ga oblikuje po svojoj volji, neće uspjeti. Svijet je sveti sud. Ne možeš ga dotaknuti a da ga ne razbiješ.“— Dao De Jing, 29
V. PRAZNINA KAO JEDINA STVARNA STVARNOST
Sve što je forma – nastaje i nestaje. Sve što je sila – kreće se i smiruje. Ali Praznina, kao Wu Ji, nikada ne nastaje i nikada ne nestaje. To je jedina “stvar” koja postoji i unutar dualnosti – jer je njeno tlo, njeno pozorište, njeno ognjište.
„Oblik je praznina, a praznina je oblik.“— Srčana sutra
Taoisti ne traže oslobođenje kroz napuštanje svijeta – već kroz sjedinjenje s njegovim tkanjem. A da bi se to postiglo, potrebno je prepoznati Prazninu – ne kao intelektualni koncept, već kao unutrašnje stanje neprianjanja, kao mir koji ne ovisi ni o čemu.
„Najveća istina je bez riječi.“— Zhuangzi
VI. PRAKTIČNI PUT: KRETANJE KROZ TIŠINU
U svakom trenutku se možeš vratiti iz polariteta u izvor:
Udisaj – Jang
Izdisaj – Jin
Trenutak između – Metasila
Svjedok svega toga – Praznina
Samo zatvori oči. Posmatraj. Ne traži da budeš bolji. Ne traži ravnotežu. Dopusti joj da sama dođe. Tao je kao voda – nalazi put bez otpora.
„Najviša dobrota je kao voda. Voda daje život svemu, a nikome se ne suprotstavlja. Ona ide tamo gdje niko drugi ne želi i time je slična Tao-u.“— Dao De Jing, 8
ZAKLJUČAK: SVEMIR KAO TIHI EHO NEVIDLJIVOG
Na kraju, šta ostaje kada se sve smiri?
Ni Jin.NiJang.Nipokret.Ni riječ.Ni težnja.Ni nada.Ni strah.
Samo Tišina koja svjedoči. Samo Praznina koja jeste. I u toj praznini – sve stvari dolaze i odlaze, ali ništa se ne gubi.
„Praznina je potpuno oblikovana. U njoj je izvor svega. Iako bez oblika, ona je majka oblika.“— Zhuangzi
