Ispred mene nevidljiva
prozirnost mami tijelo
na duboki udisaj.
Jedna suha grana,
na njoj mali cvijet.
Zagledah se – leptir.
Radnici u štrajku.
Sipaš mlijeko u kafu,
razmišljaš o golfu.
Promišljaš o jučer,
planski gledaš sutra,
a ko te živi sada.
Grubi osjećaji
u tvome nježnom tijelu
na odsluženju života.
Samo jedan poljubac –
i ti si se izgubila.
On se pronašao u tebi.
Ispod moga zaborava
sakrila si se.
Čekaš da se prisjetim.
Ona nešto govori,
ali ja je ne slušam –
dok pažljivo promatram.
Gasiš svjetlo
dok stojiš pred ogledalom.
Tek tada ti se svidjelo.
Pročitao si knjigu.
Vjeruješ u napisano
jer želiš vjerovati.
Kad ne misliš –
sve dobro uradiš.
Kad razmisliš –
baš to ne uradiš.
Kažeš: „Različiti smo“,
dok jedemo kekse
kojima je istekao rok.
Potpuno isti bol u stomaku.
Mirisati behar u Mostaru,
udisati trešnjin cvat u Japanu –
isti osjećaj.
Svoje tijelo je davala.
Samo je uživala.
Nije se prodavala.