Obukla se čudno, pokušavajući izraziti nešto u svome tonu,
ona je izgubila kontrolu.
Skakala je sa žice na žicu i našla se u nekom mračnom molu,
ona je izgubila kontrolu.
Znano i neznano, drago i nedrago bilo je progutano u njenom bolu,
ona je izgubila kontrolu.
Pokušao sam reći, ali ne nađoh riječi, jer je bila predana svome folu,
ona je izgubila kontrolu.
Mjesečeva svjetlost i obrisi nagog tijela – poželio sam je vidjeti golu,
ali ona je izgubila kontrolu.
Gleda me dok vidi kroz mene, u svoje misli potpuno uronjena,
njena kontrola je izgubljena.
Njene usne pokušavaju poljubac, trudi se biti nasmiješena,
ali njena kontrola je ponovo izgubljena.
Ptica u zlatnom kavezu svoje svijesti – ne razumije da je zarobljena,
njena kontrola je opet izgubljena.
Kartica za telefon potrošena je na neki razgovor – ne sjeća se koga je zvala,
kontrola ju je ponovo izdala.
Jutros, kad sam se vratio s rada, učinilo mi se da me nije prepoznala,
iz izgubljene kontrole gledala me je radoznala.
Zagrlio sam je i toplinom joj pokušao objasniti želju moga tijela,
njena kontrola se lagano javila – kao da se boji, kao da nije smjela.
Onda je strgla sve sa sebe, moje želje su bile ispunjene, imao sam je golu,
znao sam da je povratila kontrolu.
Moje oči na turneji lutanja po fizičkom obliku milog i dragog bića,
moja kontrola – razbijeni mozaik smisla u hiljadu djelića.
U tom je zazvonio telefon – bio je to bivši momak, ponovo za ljubav da moli.
Njeno ljutito lice izgubilo je živce, potpuno izmaklo unutrašnjoj kontroli.
Zavitlala je slušalicu preko kreveta i rekla: „Baš me briga što me voli!“
S očima na viskiju i čašom u rukama, bez riječi je rekla: „Još mi malo dolij.“
Njen polupijani mozak miješao je ljubav s mišlju kako da pronađe krivca,
rukama sam šarao serpentine njenog tijela – nevidljivo djelo slikara naivca.
Duboko uživa u svakom trenutku, svjesna da je nemoguće da se kontroliše.
Naša tijela su jedno, kojemu je svejedno – dok ona je kap, ja sam kiše.
Kada ona izdahne, ja počinjem da udišem – ljubav je za nas i ni za koga više.