Uvod u tajnu Hune
Huna je drevna havajska filozofija i sistem duhovnog znanja. Njeno ime doslovno znači „tajna“ ili „skrivena mudrost“. Riječ Huna, međutim, ima i dublje značenje. „Hu“ se odnosi na božansku svjetlost, dok „Na“ označava pokret, tok i prenos. Huna se, dakle, može razumjeti kao znanje o tokovima svjetlosti i unutrašnjem radu sa silama koje djeluju ispod površine svijeta – nevidljivim, ali moćnim duhovnim strujanjima svijesti i energije.
Iako je u 20. vijeku popularizovana zahvaljujući radu Maxa Freedom Longa, Huna nije njegov izum. Ona predstavlja rekonstrukciju i djelimično dekodiranje prastarih polinežanskih znanja, koja su Kahune – svećenici, iscjelitelji i čuvari svetih znanja – prenosili isključivo usmenom tradicijom i inicijacijom. Long je, kroz kontakte s lokalnim znalcima i dugogodišnje proučavanje, pokušao sačuvati i približiti ta učenja, iako je veliki dio izvornog znanja Kahuna ostao skriven i dostupan samo odabranima.
Tri uma – trojni sistem svijesti
U središtu Huna filozofije nalazi se model tri uma, koji povezuje psihologiju, ezoteriju i mistiku.
Prvi je unihipili, podsvjesni um. To je emocionalno tijelo i čuvar sjećanja i navika. U njemu se nalazi kompletna prošlost, traume i energetski otisci. Unihipili ima sposobnost direktne komunikacije sa višim silama, ali mu je za to potrebno posredovanje svjesnog uma.
Drugi je uhane, svjesni um. On obuhvata racionalne procese, misaonu logiku, volju i sposobnost izbora. Njegova je uloga posrednička, jer povezuje podsvijest sa nadsviješću.
Treći je aumakua, nadsvjesni um ili božansko ja. To je izvor inspiracije, intuicije i unutrašnjeg vodstva. Aumakua se opisuje kao duhovna svijest koja bdije nad čovjekom poput roditelja ili anđela čuvara.
Prema Huni, proces djelovanja izgleda ovako: čovjek mora najprije svjesno formulirati želju u svom uhaniju, zatim je prenijeti u unihipili kao emocionalno čistu i usklađenu poruku, da bi ona mogla biti predana aumakui. Aumakua potom, u skladu s višim zakonima, omogućava ostvarenje želje kroz životne okolnosti.
Primjer u praksi: Ako želiš pronaći novi posao, ne pomaže da samo intelektualno zamišljaš. Najprije se smiri, prepoznaj želju jasno u svjesnom umu, zatim unesi osjećaj mira i povjerenja u podsvijest – kao da je to već dio tebe. Kada osjetiš unutrašnju usklađenost, predaj to višem umu kroz kratku molitvu: „Neka dođe ono što je dobro za mene i za sve.“
Mana – energetska valuta života
Sva praksa Hune zasniva se na energiji koja se zove mana. To je životna sila slična kineskoj energiji qi ili hinduističkoj prani. Postoje tri razine mane.
Prva je osnovna mana, životna energija dostupna svakome.
Druga je mana-mana, pojačana energija koja se stvara kroz disanje, molitvu i meditaciju.
Treća je mana-loa, božanska energija koja dolazi kroz kontakt s aumakuom kada su niže razine uma u skladu.
Bez dovoljne količine mane nijedna molitva, vizualizacija ili unutrašnji rad ne mogu djelovati. Mana je most preko kojeg se ostvaruje komunikacija između čovjeka i viših svjetova.
Primjer u praksi: Ako si iscrpljen nakon napornog dana, sjedni nekoliko minuta i radi ha disanje. Udahni duboko na nos, zadrži dah, izdahni mirno i napravi kratku pauzu. Nakon nekoliko ciklusa osjetit ćeš kako tijelo dobija novu energiju. To je osnovna mana kojom puniš sistem.
Ritual i praksa
Jedna od najpoznatijih praksi Hune je ho‘oponopono, što znači „učiniti ispravnim“. To je ritual pomirenja u kojem se brišu emocionalni dugovi, zamjeranja i krivice kroz priznavanje, oprost i vraćanje harmonije. Tradicionalni oblik podrazumijevao je okupljanje porodice uz svečanu ceremoniju, prizivanje aumakue kao svjedoka, razmjenu osjećaja, molbe za oprost i vraćanje zajedničke ravnoteže.
U modernom vremenu najčešće se praktikuje kroz ponavljanje rečenica upućenih vlastitoj podsvijesti: volim te, žao mi je, molim te oprosti mi, hvala ti. Ove riječi služe kao sredstvo čišćenja unutrašnjih zapisa i vibracija koje oblikuju čovjekovu stvarnost.
Primjer u praksi: Kada osjetiš ljutnju prema osobi s kojom živiš ili radiš, ne moraš čekati da se pomirite. U sebi ponavljaj četiri rečenice dok osjećaš emociju. Nakon nekoliko minuta osjetit ćeš kako se napetost smanjuje i kako se stvara prostor za novi odnos.
Druga praksa su pule, molitve. One se ne izgovaraju samo riječima, već se u njih utkiva disanje, vizualizacija i prenos mane. Cilj je da podsvijest prenese molitvu nadsvijesti u obliku čiste energije. U tradicionalnim molitvama kahune su govorile jednostavno: neka ovo što tražim bude u skladu s dobrom za mene i za sve.
Primjer u praksi: Ako si zabrinut zbog zdravlja, prije spavanja udahni mirno, a onda u sebi izgovori: „Predajem ovaj strah onome što zna bolje od mene. Neka sve bude kako je dobro da jeste sada.“ To je pule u najjednostavnijem obliku.
Postoji i praksa kala, ritual oslobađanja. Riječ znači otpustiti ili odriješiti. U praksi to znači svjesno uklanjanje emocionalnih i energetskih veza koje sputavaju čovjeka. U kala vježbi vizualiziraju se osobe s kojima postoji konflikt, udahom se puni tijelo manom, a zatim se u tišini izgovara: oslobađam te i oslobađam sebe, vezanost među nama više ne postoji.
Primjer u praksi: Ako ne možeš zaboraviti staru uvredu, zatvori oči i zamisli osobu ispred sebe. Udahni duboko, a dok izdišeš, reci u sebi: „Oslobađam te i oslobađam sebe.“ Ponavljaj dok ne osjetiš olakšanje.
Ha disanje, sveto disanje, osnova je punjenja mane. Radi se ritmično: udah, zadržaj, izdah i pauza, svaki u jednakom trajanju. Tokom toga zamišlja se kako energija ulazi u srce i širi se cijelim tijelom.
Primjer u praksi: Ako si pod stresom na poslu, uzmi tri minute pauze. Radi ha disanje i zamišljaj kako svaki izdah otpušta napetost. Ubrzo ćeš osjetiti da se smiruješ i vraćaš u ravnotežu.
Mistična učenja Hune
Huna poznaje i neke rijetko spominjane aspekte. Jedan od njih su aka vlakna, energetske niti koje povezuju sva bića. Ona nastaju svakim susretom, mišlju ili emocijom, i kroz njih protiče mana. Ako odnos ostaje u negativnosti, vlakna se ispunjavaju tamom. Oslobađaju se kroz praksu kala i disanje.
Primjer u praksi: Kada se sjetiš osobe koja ti je nanijela bol, a odmah osjetiš težinu u grudima, to je znak da vlakna još postoje. Svjesnim disanjem i praksom oslobađanja vlakna se otapaju.
Drugi je pojam uhiwai, sveta magla aumakue. U havajskim molitvama opisuje se kao zlatna para koja silazi s viših razina u dubokoj meditaciji ili svetom obredu. Ona označava prisustvo duhovnog svijeta.
Treći je noho ‘ana, praksa prisustva duha. Kahuna se namjerno dovodio u stanje u kojem duh predaka ili vodiča preuzima tijelo radi iscjeljenja. To se smatralo svetim, nikada nasilnim činom, i bilo je dostupno samo iniciranim osobama.
Kahune – nosioci tajne
Kahune nisu bile samo šamani. One su bile iscjelitelji, proroci, astronomi, svećenici i čuvari znanja. Postojale su različite vrste: kahuna lapa‘au, iscjelitelji tijela; kahuna pule, čuvari molitvi; kahuna kaula, proroci; kahuna ‘ana‘ana, oni koji su znali raditi s destruktivnim silama i kako ih ukloniti.
Znanje Hune smatralo se svetim i nikada se nije prenosilo masovno. Učilo se dugim putem tišine, discipline i čistog življenja.
Zaključak
Huna nije religija, nego praksa svjesnog življenja u skladu s višim tokom. To nije samo sistem vjerovanja, već sistem djelovanja, u kojem čovjek koristi tri uma, energiju mane i unutrašnju čistoću da bi se uskladio s božanskim zakonima.
U vremenu kada se zaboravlja snaga daha i unutrašnjeg rada, Huna nas podsjeća da čovjek nije odvojen od svjetlosti. On je most između svjetova. Njegovo srce je sveti hram, njegovo disanje je molitva, a njegova energija put kojim nebo i zemlja komuniciraju.
