Vladimir Gruden (1933–2022) bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih psihijatara i psihoterapeuta, pionir psihosomatske medicine i integrativne psihoterapije, ali i istraživač duhovne dimenzije zdravlja. Njegov rad obuhvatao je medicinu, psihologiju, filozofiju i teologiju, što ga je činilo jedinstvenim u vremenu u kojem se medicinska znanost često trudila da izbjegne ili potisne duhovnu dimenziju čovjeka. Bio je doktor medicinskih znanosti, specijalist neuropsihijatrije, pjesnik i publicist, predavač i učitelj mnogima. Njegov pristup čovjeku bio je cjelovit: vidio je tijelo, psihu i duh kao neodvojivu cjelinu, a bolest kao glas unutrašnjeg bića koje traži pažnju, smisao i iscjeljenje.
Život i obrazovanje
Rođen je 1933. godine u Zagrebu. Studij medicine završio je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i doktorirao. Od samih početaka bio je svjestan da se ljudska patnja ne može svesti samo na kemijske procese u mozgu ili na fizičke disfunkcije tijela. Kao specijalist neuropsihijatrije susretao se s pacijentima čija bol nije imala jasno objašnjenje u klasičnoj medicini: ljudi s bolovima koje nisu mogli potvrditi nalazi, s nesanicom koja nije imala organski uzrok, s anksioznošću koja je prelazila granice biološkog.
Vrlo brzo je shvatio da tradicionalna psihijatrija ima ozbiljna ograničenja. Lijekovi su mogli ublažiti simptome, ali nisu uvijek dopirali do uzroka. Gruden je zato posegnuo za širim pristupom: uključivao je u svoj rad znanja iz psihoterapije, filozofije, duhovnosti i mistike. Bio je uvjeren da je čovjekova nutrina – njegove misli, osjećaji i duhovna potraga – ključ razumijevanja zdravlja i bolesti.
Psihosomatski pristup i liječenje duše
Gruden je bio jedan od pionira psihosomatske medicine na prostoru bivše Jugoslavije. Psihosomatika polazi od ideje da tijelo i duh čine jedinstvo, pa bolesti nisu samo posljedica fizičkih poremećaja, nego i unutarnjih konflikata, emocionalnih rana i duhovne izgubljenosti.
Govorio je da se iza simptoma često skriva neizrečena priča: potisnute emocije, trauma koja nikada nije obrađena, osjećaj besmisla ili duhovne praznine. Njegov cilj nije bio samo ukloniti simptome, nego doprijeti do tog skrivenog sloja.
„Kad čovjek izgubi smisao, gubi i zdravlje. Liječenje tada ne počinje tabletom, nego razgovorom, molitvom, suzom.“ – govorio je.
Za njega je bolest bila „poruka duše“. Umjesto da se samo gasi bol, on je nastojao razumjeti što nam ta bol želi reći. Simptom je, prema njemu, bio poput vrha ledenog brijega – ono vidljivo – dok se ispod površine nalazio dublji poziv na promjenu i autentičnost.
Koristio je različite metode: od klasične psihoterapije, preko razgovora, pa sve do duhovnog savjetovanja i molitve. Nije pacijentu nametao put, nego ga pratio u traženju vlastitog.
Gruden i duhovnost
Za razliku od mnogih kolega svoga vremena, Gruden nije zazirao od pojmova poput Boga, molitve, meditacije ili tišine. Smatrao je da se duhovna dimenzija ne može odvojiti od zdravlja. Nije bio dogmatičan, ali je bio uvjeren: čovjek bez smisla i povezanosti s višim – bilo da to imenuje kao Boga, Ljubav, Istinu ili Duh – ne može biti potpuno zdrav.
Bio je kritičar psihijatrije koja se oslanjala gotovo isključivo na lijekove. Upozoravao je da kemija može utišati simptome, ali ne može izliječiti duhovnu krizu. Njegov pristup bio je duboko humanistički: temeljen na empatiji, povjerenju, razgovoru, ali i na tišini i kontemplaciji. Smatrao je da terapeut mora biti prisutan ne samo kao stručnjak, nego i kao čovjek koji dijeli iskustvo postojanja.
U njegovoj terapiji mjesto su imali i tišina i molitva. Nije se ustručavao predložiti pacijentu da uđe u introspektivni dijalog s vlastitom nutrinom, da pronađe trenutak tišine ili molitve, jer je vjerovao da je to put prema ozdravljenju.
Knjige i ideje
Gruden je bio plodan autor. Pisao je knjige, eseje i priručnike u kojima je spajao medicinu, psihologiju i duhovnost. Među najpoznatijima su:
- „Čovjek – bolesnik i zdrav“ – djelo u kojem prikazuje čovjeka kao biće koje je uvijek u dinamici između zdravlja i bolesti, smisla i krize.
- „Ljubav kao lijek“ – knjiga u kojoj piše o iscjeliteljskoj moći ljubavi, ne samo romantične, nego i duhovne ljubavi prema životu, sebi i Bogu.
- „Psihosomatika“ – jedno od ključnih djela u regiji, u kojem iznosi uvjerenje da bolesti često proizlaze iz potisnutih emocija i unutarnjih sukoba.
- „Put prema miru“ – duhovni vodič o tišini, kontemplaciji i smislu molitve, u kojem pokazuje da se istinski mir nalazi u dubini vlastitog bića.
Njegova misao se sažima u rečenici: „Zdravlje nije samo odsustvo bolesti. To je sklad sa sobom, s drugima i s Bogom.“
Gruden kao učitelj i terapeut
Godinama je predavao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i sudjelovao na brojnim stručnim skupovima, ali i na duhovnim susretima. Njegov rad bio je posebno cijenjen među svećenicima, redovnicima i onima koji su tragali za smislom patnje.
Učenici i kolege svjedočili su o njegovoj karizmi i jednostavnosti. Nije tražio sljedbenike, ali su ga mnogi doživljavali kao „duhovnog psihijatra“ – čovjeka koji je znao spojiti znanje i suosjećanje. Bio je poznat po tome da je znao slušati, biti prisutan i reći pravu riječ u pravom trenutku.
Naslijeđe i utjecaj
Vladimir Gruden ostavio je dubok trag u medicini i duhovnosti. Njegov holistički pristup inspirirao je generacije liječnika, terapeuta i duhovnih tražitelja. U vrijeme kada se psihijatrija često svodila na farmakoterapiju, on je podsjećao da se iza simptoma krije čovjekova potraga za smislom.
Danas su njegove ideje o psihosomatici i integraciji duhovnosti u medicinu sve prihvaćenije. Bio je svjedok onoga što je Jung nazivao „dušom svijeta“ i često je pozivao na povratak nutrini i kontemplaciji.
Govorio je da je čovjek koji se usudi pogledati u sebe i suočiti se s vlastitim sjenama već zakoračio prema ozdravljenju. A kada pronađe svjetlo u sebi – događa se čudo.
Zaključak
Vladimir Gruden bio je most između znanosti i duhovnosti, između medicine i teologije, između razuma i srca. Njegova ostavština podsjeća da se čovjek ne može svesti na simptome, nego ga treba razumjeti kao cjelinu: tijelo, psihu i duh.
U vremenu koje sve više zaboravlja tišinu, njegov glas ostaje kao podsjetnik i kao putokaz:
„Ne bojte se biti tihi. Tamo gdje prestaje buka, počinje duša.“ – V. Gruden