Martha Peterson je edukatorica pokreta, terapeutkinja i autorica čiji rad stoji u centru savremenih somatskih pristupa iscjeljenju tijela kroz svjesno kretanje, pažnju i ponovnu edukaciju neuromišićnog sistema. Njen najpoznatiji doprinos ogleda se u popularizaciji i širenju Hanna Somatics metode, naslijeđa dr. Thomasa Hanne, koju je dalje razvijala kroz sopstvenu školu Essential Somatics, nudeći program obuke i širok spektar edukativnih resursa za pojedince i terapeute širom svijeta. Ono što Marthu izdvaja jeste spoj vlastitog iskustva sa hroničnom boli i dubokog razumijevanja somatske filozofije, što joj je omogućilo da kreira pristup koji je i praktičan i transformativan.
Martha Peterson je započela svoju karijeru kao plesačica i instruktorica joge. Pokret je za nju bio prirodni jezik, ali tek kroz lično iskustvo fizičke boli i ograničenja otkrila je koliko duboko tijelo pamti stres i traume. Nakon godina suočavanja s kroničnom boli u leđima, shvatila je da tradicionalni medicinski pristupi, poput lijekova, masaže ili fizioterapije, ne dopiru do pravog korijena problema. Lijekovi su uklanjali simptome, masaže su donosile privremeno olakšanje, ali obrasci napetosti su se stalno vraćali. Tada se susrela s radom dr. Thomasa Hanne, filozofa i somatskog edukatora koji je razvio metodu svjesnog pokreta zasnovanu na djelovanju moždano-mišićne povratne petlje i konceptu sensory-motor amnesia (SMA) – stanja u kojem tijelo gubi sposobnost svjesnog upravljanja određenim mišićnim grupama zbog hroničnog stresa, trauma ili dugotrajnog ponavljanja istih pokreta.
Ovaj susret bio je prekretnica. Martha je shvatila da nije „pokvarena“, već da je njeno tijelo jednostavno zaboravilo kako da otpusti. Naučila je da kroz pažljive pokrete može resetirati mišićne obrasce i probuditi kontrolu koju je izgubila. Nakon edukacije kod učenika samog Hanne, Martha je postala jedna od vodećih svjetskih predstavnica ovog pristupa. Posvetila se širenju znanja o somatici i njezinoj moći da vrati tijelu slobodu kretanja, oslobodi od boli i ponovo poveže um i tijelo u cjelovit sistem svjesnog postojanja. Njen rad je zasnovan na uvjerenju da bol nije neprijatelj, već signal, i da se promjena događa kada naučimo da ga slušamo.
Hanna Somatics je metoda koja koristi pažljive, spore i svjesne pokrete kako bi resetirala neuromišićne obrasce. Ključna tehnika je pandikulacija – svjesno stezanje, produženje i opuštanje mišića. Za razliku od istezanja, koje često radi samo na površinskom nivou, pandikulacija angažuje mozak i stvara novi obrazac kontrole. Kroz ovaj proces, tijelo uči kako da otpusti nesvjesne kontrakcije i pronađe prirodnu ravnotežu. Peterson naglašava da većina hronične boli ne dolazi od povreda ili degenerativnih stanja, već od nesvjesnih kontrakcija koje se akumuliraju tokom godina. Kada se ti obrasci osvijeste i otpuste, bol nestaje i tijelo se vraća u slobodan pokret.
Kako bi svoj rad učinila dostupnim ljudima širom svijeta, osnovala je Essential Somatics®, školu i zajednicu kroz koju se organizuju seminari, online kursevi, edukacije za terapeute i individualne konsultacije. Njena knjiga Move Without Pain (Pokreni se bez boli) postala je praktični vodič za hiljade ljudi koji žele razumjeti i otkloniti hroničnu bol. U njoj objašnjava principe somatskog rada, daje jednostavne vježbe i pokazuje kako promjena dolazi ne kroz snagu, već kroz svjesnost.
Ključni koncepti u njenom radu obuhvataju sensory-motor amnesia, pandikulaciju, refleksne obrasce stresa i neuroplastičnost. Sensory-motor amnesia opisuje gubitak svjesne kontrole nad određenim mišićima zbog hronične napetosti. Pandikulacija djeluje kao reset dugmeta, vraćajući mozak u kontakt s mišićima. Refleksi stresa se manifestuju kroz tri glavna obrasca: refleks crvenog svjetla (povlačenje unazad, zaštita), refleks zelene svjetlosti (guranje naprijed, stalna aktivnost) i traumatski refleks (asimetrična napetost nakon povrede). Prepoznavanje ovih refleksa omogućava tijelu da izađe iz začaranog kruga boli. Neuroplastičnost, ideja da se mozak može mijenjati kroz iskustvo, potvrđuje da kroz svjesne pokrete možemo kreirati nove neuronske puteve i time transformisati svoje tijelo i život.
Peterson naglašava da rad sa tijelom mora biti interno usmjeren i bez forsiranja. Pokreti se izvode sporo, s pažnjom i svjesnošću. Vježbe poput somatskog mačka, bočnog luka, pelvičnih kotrljanja i repozicioniranja kukova pomažu tijelu da prepozna gdje su napetosti i da ih otpusti. Osoba često radi zatvorenih očiju, kako bi se pažnja usmjerila iznutra. U tom procesu, tijelo postaje učitelj, a pokret meditacija. Ljudi koji praktikuju ove vježbe izvještavaju o oslobađanju od bola, ali i o dubljem osjećaju smirenosti, prisutnosti i povezanosti sa sobom.
Martha često ponavlja da „tvoje tijelo nije pokvareno – ono je jednostavno zaboravilo kako da se opusti“. Kroz svjesno kretanje, kaže ona, možemo pristupiti vlastitom mozgu i promijeniti ga iznutra. Za nju je sloboda pokreta jednaka slobodi duha, jer kada tijelo izađe iz okova napetosti, i um pronalazi mir. Njena poruka je jednostavna, ali moćna: bol nije kazna, već poruka, a svako od nas ima sposobnost da tu poruku razumije i oslobodi se.
Uticaj i naslijeđe Marthe Peterson ogleda se u tome što je somatiku učinila dostupnom široj javnosti. Kroz video-materijale, knjige, radionice i online kurseve, prenijela je znanje koje je ranije bilo rezervisano za stručnjake. Njena metoda se koristi u rehabilitaciji nakon povreda, radu s osobama koje pate od hronične boli, korekciji posture, smanjenju stresa i povećanju vitalnosti. Mnogi fizioterapeuti, osteopati, instruktori joge i pilatesa uključili su somatske principe u svoj rad, prepoznajući da istinsko iscjeljenje dolazi kada se tijelo i um posmatraju kao jedinstvena cjelina. Martha je spojila naučnu preciznost neurofiziologije sa duhovnim principima svjesnosti, čime je stvorila most između znanosti i duhovne prakse.
U vremenu kada je sve više ljudi odvojeno od tijela zbog stresa, ubrzanog života i digitalne preplavljenosti, njezina poruka vraća nas jednostavnoj istini: iscjeljenje počinje iznutra, kada naučimo slušati vlastiti pokret, disanje i unutrašnje impulse. Njeno učenje nas podsjeća da bol nije kraj, već poziv. Svaki čovjek nosi u sebi urođenu sposobnost da kroz pažnju, pokret i nježnost vrati sebi lakoću, ravnotežu i prisustvo. U tom smislu, rad Marthe Peterson nije samo terapija za tijelo, već i put ka duhovnoj svjesnosti – jer kada oslobodimo tijelo, oslobađamo i duh.