I. Životni put: Od revolucionara do mistika
Sri Aurobindo, rođen kao Aurobindo Ghose 15. avgusta 1872. u Kalkuti, odrastao je u vremenu kolonijalne Indije kada se cijela nacija pitala da li će ostati pod britanskom dominacijom ili pronaći sopstvenu slobodu. Njegov otac, ljekar obrazovan u zapadnjačkom duhu, poslao ga je u Englesku već kao dječaka. U Londonu i Kembridžu Aurobindo je prošao kroz strogi klasični sistem obrazovanja, naučivši grčki i latinski, francuski i njemački, a engleski je govorio kao maternji. Stekao je reputaciju briljantnog učenika, sposoban da citira Homerove stihove i da raspravlja o Platonu i Aristotelu, ali u srcu mu je rasla tiha čežnja za Indijom i njenim zaboravljenim duhovnim nasljeđem.
Po povratku u Indiju krajem devetnaestog vijeka, našao je zemlju u nemiru. Nacionalni pokret je rastao, ali većina vođa je tražila kompromis i postepene reforme unutar britanskog sistema. Aurobindo je govorio drugačije: tražio je potpunu slobodu, bez kompromisa. Bio je jedan od prvih koji su izgovorili riječ purna swaraj – potpuno oslobođenje Indije. Njegove riječi i tekstovi postali su plamen u rukama revolucionara. Godine 1908. uhapšen je zbog povezanosti s ustanicima i zatočen u zatvoru Alipore. Upravo tamo, u najdubljoj tišini zatvorskih zidova, dogodilo se iskustvo koje će promijeniti njegov život.
Kasnije je govorio kako je u tom zatvoru otkrio Boga u svemu: u stražarima koji su ga čuvali, u barskim rešetkama, u pticama koje su sletjele na zidove. Njegova svijest se otvorila prema beskonačnom. Doživio je unutrašnje buđenje koje mu je pokazalo da prava revolucija ne počinje na ulicama, već u duši. Kada je izašao iz zatvora, više nije bio isti čovjek. Povukao se u francusku enklavu Pondicherry, gdje će provesti ostatak života. Od političkog vođe postao je mistik i vizionar, ali ono što je izgubio u javnoj areni, dobio je u unutrašnjem svijetu.
II. Integralna joga i vizija Supramentalne svijesti
U Pondicherryju Aurobindo je razvio učenje koje je nazvao integralna joga. Njena suština bila je u potpunoj transformaciji čovjeka i života, a ne u bijegu iz svijeta. Tradicionalna joga je uglavnom usmjerena na oslobođenje duše iz kruga rođenja i smrti, dok je Aurobindo smatrao da pravi cilj nije napustiti materijalno, nego ga prosvijetliti.
Integralna joga objedinjuje puteve znanja, predanosti, djelovanja i unutrašnje kontemplacije. Ali ono što je bilo novo i revolucionarno jeste ideja da je čovjek prijelazno biće. Kao što je životinja kroz evoluciju postala čovjek, tako i čovjek mora postati nešto više. U njemu spava potencijal božanskog čovjeka, bića koje nije ograničeno dualnošću ega i uma. Ključ tog procesa Aurobindo je nazvao Supramentalna svijest.
Supramentalno je nivo postojanja iznad uma. Dok um misli, dijeli i analizira, Supramentalno direktno vidi i djeluje iz Istine. U toj svijesti ne postoji razdvajanje između znanja i djelovanja, između subjekta i objekta. Ona vidi cjelinu i stvara harmoniju. Aurobindo je tvrdio da će spuštanje Supramentalne svijesti na Zemlju označiti novu fazu ljudske evolucije. To nije bio apstraktni ideal, nego realna mogućnost koja se, po njegovim riječima, već priprema u polju svijesti čovječanstva.
U njegovom učenju život nije nešto što treba odbaciti. Naprotiv, on je mjesto gdje se božansko ostvaruje. „Duhovni život nije negacija života, već njegovo prosvjetljenje“, zapisao je. U tom smislu njegova filozofija je bila most između drevne Vedante i moderne evolucijske misli.
III. Djelo, Majka i naslijeđe
Aurobindo je bio izuzetno plodan pisac. Njegovo najpoznatije djelo „Život božanski“ opisuje filozofsku osnovu njegovog učenja, objašnjava smisao evolucije i cilj čovječanstva. U „Sintetiziranju joge“ daje praktične smjernice za put integralne joge. U djelu „Ideal ljudskog jedinstva“ razmatra političku i društvenu budućnost čovječanstva kao jedne zajednice. „Ljudski ciklus“ analizira razvoj civilizacija, dok epski spjev „Savitri“ sadrži alegorijski prikaz borbe između smrti i besmrtnosti, tame i svjetlosti. „Savitri“, sa svojih više od 24.000 stihova, smatra se najvećim pjesničkim djelom dvadesetog vijeka u Indiji, a za Aurobinda to je bila i mapa duhovnog puta.
U njegovom životu posebno mjesto imala je Mirra Alfassa, poznata kao Majka. Rođena u Parizu, bila je umjetnica i mističarka koja je u Pondicherryju postala njegova duhovna saradnica i najbliži partner. Njihova zajednička misija bila je spuštanje Supramentalne svijesti i integracija božanskog u svakodnevni život. Nakon Aurobindove smrti 1950. godine, Majka je nastavila njegovo djelo, osnivajući Ašram i kasnije grad Auroville, međunarodnu zajednicu posvećenu unutrašnjem razvoju i univerzalnom bratstvu.
Njegovo učenje imalo je ogroman uticaj. Psiholozi, filozofi i mistici prepoznali su u njemu most između starog i novog, između duhovne tradicije i savremene nauke. Transpersonalna psihologija i istraživanja svijesti često se oslanjaju na Aurobindove ideje. Njegova misao pokazala je da duhovnost nije luksuz ni eskapizam, nego budućnost čovječanstva.
IV. Vizija čovjeka budućnosti
Aurobindo je smatrao da čovjek nije završeno biće. On je samo prijelaz, most između prošlosti i budućnosti. U njemu postoji potencijal za viši oblik života, biće koje će objediniti duh i materiju. Ta vizija nije bila utopija nego poziv na rad. Potrebno je da čovjek osvijesti u sebi instrument beskonačnog i da dopusti da kroz njega djeluje viša svijest.
Njegove riječi i danas zvuče kao svjetionik u svijetu koji se bori s krizama identiteta, tehnologije i ekologije. Podsjećaju nas da sloboda ne znači bijeg od problema nego njihovu transformaciju. Podsjećaju nas da je zemlja prostor gdje se može ostvariti nebo.
„Nema ničega što se ne može preobraziti božanskom sviješću. Ona ne odbacuje svijet – ona ga oslobađa“, zapisao je Aurobindo. U toj misli sadržan je cijeli smisao njegove vizije. Čovjek je pozvan da ne ostane zatvoren u granicama ega i uma, nego da otvori vrata višoj svijesti koja može promijeniti i njega i svijet.
Njegovo naslijeđe danas živi kroz Auroville, kroz učenja koja se prenose, kroz knjige koje se i dalje čitaju. Ali više od svega, živi kroz ideju da čovjek može postati nešto više. On je putnik koji je tek zakoračio u beskonačno, i pred njim je evolucija koja ne završava.
Sri Aurobindo ostaje jedan od najvažnijih vizionara modernog doba. Njegova filozofija ne poriče život, nego ga obasjava svjetlom. Njegove riječi nisu poziv na bijeg, nego na hrabrost da se ostane i transformiše. I zato nas i danas podsjeća: Zemlja nije mjesto gdje se sanja o nebu, nego gdje se nebo ostvaruje.
