Prostor u kojem boravimo nije tek slučajna pozornica naših dana, nego živi organizam koji nas neprestano oblikuje. Zidovi, prozori, raspored predmeta i svjetlost koja ulazi u sobu oblikuju našu unutrašnju tišinu, naše emocije i naše misli. Kada se osvrnemo oko sebe, često mislimo da vidimo samo stvari, ali u stvarnosti osjećamo njihov odnos. Prostor može biti saveznik, ali i neprijatelj, zavisno od toga da li ga usklađujemo s prirodnim zakonima harmonije ili ga prepuštamo stihiji. Drevne civilizacije znale su da prostor ima moć da nas uzdiže ili guši. Zato su svoje hramove i svetišta gradili prema zakonima proporcija, smjerova i svete geometrije. Proučavali su sunce, zvijezde, kretanje vode i zraka, mjere ljudskog tijela i obrasce biljaka. Znali su da isti zakoni koji grade cvijet, školjku i galaksiju mogu oblikovati i dom u kojem čovjek diše.
U središtu te mudrosti nalazi se zlatni rez, proporcija od 1:1.618 koja se ponavlja u svim razinama stvaranja. Zlatni rez vidimo u spiralama suncokreta, u krivuljama školjki, u odnosu kostiju u ljudskom tijelu, u krilima leptira, u strukturi galaksije. Taj odnos dijela i cjeline, u kojem je manji dio prema većem onako kako je veći prema cjelini, stvara harmoniju koja umiruje oko i srce. Kada unesemo zlatni rez u vlastiti prostor, kada rasporedimo zidove, prozore, slike ili namještaj prema toj proporciji, osjetimo da prostor diše. Ako zid od pet metara podijelimo s 1.618 i dobijeni odnos primijenimo na širinu, soba prestaje biti zatvorena kutija i postaje mjesto prirodne usklađenosti. Ako sliku postavimo tako da donji rub bude na 61,8 posto visine zida, ona se uklapa kao list na stabljici. Zlatni rez nije samo matematički proračun nego osjećaj povratka kući, osjećaj da nas prostor podržava.
Određeni oblici i mjere oduvijek su nosili posebne kvalitete. Kvadrat je simbol stabilnosti i mira, zato su mnoge meditativne ćelije i samostanske sobe kvadratnog oblika. Pravougaonik u proporciji zlatnog reza unosi balans i životnu energiju, dok krug predstavlja svetost i univerzalnu povezanost. Osmerokut povezuje kružno i pravougaono, nebo i zemlju. Stare kulture koristile su te oblike ne samo iz estetskih razloga nego da bi ljudsku svijest doveli u stanje sklada. U islamskoj arhitekturi vidimo beskrajne geometrijske ornamente koji ponavljaju proporcije kruga i zvijezde, u grčkim hramovima savršene stubove u zlatnom rezu, u gotičkim katedralama odnos svjetlosti i proporcije koji vodi pogled prema nebu. Piramide u Egiptu nisu samo grobnice nego i geometrijski instrumenti usklađeni sa stranama svijeta i mjerama koje povezuju zemlju i nebo. Kada znamo da su te mjere iste one koje pronalazimo u cvijetu ili našem tijelu, shvatamo da su graditelji htjeli povezati čovjeka s kosmosom.
U vlastitom domu možda nemamo mogućnost da gradimo hramove, ali možemo uskladiti prostor s istim zakonima. Kada razmještamo namještaj, možemo koristiti odnose tri prema pet, pet prema osam ili osam prema trinaest. Ako police, stolove ili svjetiljke rasporedimo u tim proporcijama, soba će izgledati skladnije i mi ćemo se u njoj osjećati mirnije. Ako u dnevnu sobu unesemo krug u obliku stola, osjetimo kako okupljanje postaje ravnopravnije. Ako u spavaću sobu unesemo kvadrat u obliku prostirke ili slike, prostor postaje mirniji. Ako u radnu sobu unesemo trokut, dobijamo osjećaj usmjerenosti i snage. Oblici nisu samo dekoracija, oni su arhetipske sile koje usklađuju našu unutrašnjost.
Prostor je i polje simbola. Drevne kulture koristile su univerzalne oblike kao svjetlosne mape. Spirala života podsjeća nas na razvoj i rast, na dinamiku DNK i širenje galaksija. Vesica piscis, oblik koji nastaje preklapanjem dva kruga, govori o susretu duhovnog i materijalnog, o isprepletenosti dvaju svjetova. Trokut usmjeren prema gore govori o uzdizanju svijesti, krug unutar kvadrata o harmoniji duha i tijela, šestokraka zvijezda o ravnoteži polariteta. Kada takve oblike postavimo na zid, iznad uzglavlja ili u kutak za introspektivnu tišinu, oni nisu samo ukras nego podsjetnik. Oni neprestano tiho djeluju na svijest, usklađujući prostor i unutrašnji život.
Kako znati gdje prostor traži pažnju? Najbolji instrument je naše tijelo. Nisu potrebni visci ni posebni uređaji. Dovoljno je stati u ugao sobe, zatvoriti oči i udahnuti duboko. Na nekim mjestima disanje se produbljuje, osjetimo lakoću i mir. Na drugima nastaje napetost ili tjeskoba. Tijelo nepogrešivo pokazuje gdje prostor teče slobodno, a gdje je zbijen. Takva mjesta često nose tragove starih događaja, emocionalnih sjećanja ili elektromagnetskih polja. Rješenja su jednostavna: prirodni materijali, otvoren prozor, biljke, svijeća ili mekana svjetlost. Kada unesemo biljku u ugao sobe, ona regeneriše i zrak i emocije. Kada otvorimo prozor i pustimo sunce, prostor se budi. Kada zapalimo svijeću, plamen podsjeća na tišinu. Prostor tada postaje saveznik, a ne teret.
Energetsko čišćenje prostora praksa je koja postoji u svim kulturama. Egipćani su koristili mirisne smole, Indijci dim sandalovine i kadulje, hrišćanski manastiri tamjan, a domovi na Balkanu svijeću i vodu. Uvijek su elementi isti: voda, vatra, zemlja, zrak i zvuk. Za čišćenje prostora dovoljno je nekoliko jednostavnih koraka. Zapali se svijeća i stane u sredinu sobe. Zatim se zahvali prostoru što nas nosi. Ruka se umoči u vodu pomiješanu sa solju i tom vodom se poškrope uglovi. Sa zapaljenim listom kadulje, ruzmarina ili tamjana prolazi se uz zidove u smjeru kazaljke na satu. U svakom uglu zazvoni zvonce ili se otpjeva ton. Na kraju se izgovori: neka ova prostorija bude u harmoniji sa sobom i svemirom. Nije riječ o praznovjerju nego o vraćanju prostora u prirodno stanje jasnoće. Kao što tijelo treba kupanje, tako i prostor treba čišćenje.
Orijentacija prostora prema suncu uvijek je bila ključna. Sunce je izvor života i najstariji kompas. Spavaća soba s glavom prema istoku donosi obnovu jer jutarnje svjetlo ulazi u tijelo. Radni prostor okrenut prema sjeveru daje fokus i dubinu. Ulazna vrata najpovoljnija su kada gledaju prema istoku ili jugoistoku, jer pozdravljaju dolazak svjetlosti. Prostor za tišinu ili meditaciju najmoćniji je kada se smjesti u središte doma ili na jugoistočnu stranu. Ti smjerovi nisu prazna pravila nego produžetak prirodnih ritmova dana i noći. Kada spavamo u skladu s istokom, tijelo lakše ulazi u ritam buđenja. Kada radimo okrenuti prema sjeveru, um postaje smireniji i fokusiran. Kada ulazimo kroz vrata koja gledaju prema istoku, osjećamo da nas dom dočekuje svjetlom.
Razmještaj predmeta u prostoru oblikuje naš svakodnevni osjećaj. Priroda rijetko pravi savršenu simetriju, ona se igra spiralama i neparnim brojevima. Kada biljke ili lampe postavimo u neparnom broju, prostor izgleda življi. Kada koristimo kružne stolove za okupljanje, jednakošću kruga svi dobijaju svoje mjesto. U svakoj sobi vrijedi ostaviti prazan prostor, mjesto koje diše, jer praznina je jednako važna kao i ispunjenost. Zidne slike i dekoracije mogu se postaviti u proporcijama zlatnog reza prema zidu. Takve male odluke čine da prostor izgleda prirodno i umirujuće.
Dom je uvijek ogledalo unutrašnjeg stanja. Kada je prostor pun nereda, često i unutrašnji život nosi zbunjenost. Kada su kutovi puni sjena, i podsvijest čeka svjetlost. Kada u središtu prostora stoji stol, on postaje ognjište koje čuva energiju porodice. Kada biljka raste u kutu, ona regeneriše i zrak i osjećaje. Svaka promjena u prostoru donosi promjenu u nama. Kada uklonimo stare predmete, oslobađamo i unutrašnje terete. Kada unesemo svjetlost u tamni kut, oslobađamo i dio podsvijesti. Prostor je uvijek ogledalo i učitelj.
Drevne škole mudrosti znale su da je gradnja hrama unutrašnji proces. Hram nije bio samo zid i krov nego i slika čovjeka. Svaka proporcija imala je značenje, svaki odnos bio je simbol. Piramide, Partenon, islamske džamije i gotičke katedrale svjedoče da su graditelji poznavali unutrašnju moć proporcija. Kada danas gradimo ili preuređujemo svoj dom, činimo isto – gradimo hram vlastitog bića. Zidovi su granice našeg unutrašnjeg svijeta, prozori su oči duše, krov je štit svijesti. Kada prostor oblikujemo prema svetim mjerama, naš dom postaje saveznik u duhovnom razvoju.
U svakom trenutku možemo postaviti tiho pitanje: da li me ovaj prostor podržava da budem prisutan, zdrav i u miru? Ako odgovorimo iskreno, odmah znamo gdje treba unijeti svjetlost i gdje stvoriti tišinu. Prostor nikada nije odvojen od nas. On diše s nama, pamti s nama i liječi s nama. Kada mu posvetimo pažnju, posvećujemo pažnju i sebi. Svete mjere prostora nisu samo arhitektura, one su unutrašnje proporcije života. Zlatni rez nije samo formula, on je ritam disanja. Kvadrat nije samo oblik, on je unutrašnji mir. Krug nije samo figura, on je podsjećanje na jedinstvo.
Gradnja doma je gradnja unutrašnjeg hrama. Kada sjedimo u sobi uređenoj prema prirodnim mjerama, osjećamo da nas prostor podržava. Kada spavamo, prostor nas obnavlja. Kada radimo, prostor nas fokusira. Kada razgovaramo, prostor čuva naše riječi i pretvara ih u harmoniju. Svaka soba postaje sveti instrument, a mi učimo da živimo u skladu sa svjetlošću. Prostor prestaje biti slučajan i postaje saveznik, ogledalo i učitelj. On je mjesto gdje se spajaju nebo i zemlja, unutrašnje i spoljašnje, tišina i zvuk, čovjek i svijet.
