Sinoć sam sišao do Arapa Alija na falafel štandu,
dok prodaje fast food, pleše i uživa u uličnom bendu.
Dere se na neku djecu što mu nehotično kvare tendu,
nabacio New York kačket – misli da je to u trendu.
Kad me spazi, razmaknuti obrazi, osmijeh pun vedrine,
znam da me poštuje, mada misli da ga gledam sa visine.
Žmirka na mene kroz naočale na kojima fali jedno staklo,
mislio je to sakriti od mene, ali ipak mu se nekako omaklo.
„Nemoj se sada ljutiti, ja ne bih, ali mi je zaprijetila da ti kažem…
Došla je sinoć puna sebe, pijana, u rukama prazna flaša porta.
Rekla je: ‘Noćas se nudim svima, evo i tebi se, ako hoćeš, dajem.’
Naručio sam joj taksi – ne vrijedi s njom pričati, takva je sorta.
Prije nego je taksi stigao, rekla je da pije i misli o tebi,
ne može da preboli vaš neuspjeli hepiend, pa kako i ne bi.
Molim te, nazovi je, vidio sam beskrajnu tugu u očima njenim,
vaša ljubav još nije mrtva – ne daj joj da je s drugima podijeliš.“
Čuo sam od Jona da je odsjela dole u Royal Corner hotelu,
to je onaj što se nalazi na uglu, sto metara od Tegner galerije.
„Zamotaj mi dva falafela i upakuj par jogurta i jednu pizzu vrelu,
možda uspijemo ispeglati stvar, da budemo opet kao prije.“
Stigao sam ispred hotela, saznao broj sobe i požurio se prema gore.
Pred vratima je bio starac, do mozga su bile duboke njegove bore.
„Vi mora da ste pogriješili, ovo je soba gdje živi moja ljubav – D. Rabija.“
„Vi ste krenuli kod nje, dakle?“ – „Da jesam.“ – „A zašto?“ – „Pa zato što sam krenuo i ja.“
Vrata su se otvorila – Rabija je izašla i gledala u nas
kao jeftinu robu na sniženju.
On s cvijećem u rukama, a ja s falafelom i jogurtom
u svome skromnom poniženju.
Još uvijek malo pripita, lijepa i raščupana,
izgledala je kao neka djevojčica jadna.
„Cvijeće? O ne, možda neki drugi život.
Ali sada bih nešto pojela, jer sam gladna.“
„Ti znači hranom pokušavaš kupiti ljubav?
Moram ti priznati da si jako smiješan momak.“
„Ma nije“, rekoh, izvadih se –
pomislio sam da će ti biti muka ako piješ na prazan stomak.
Rabija se nasmija,
i ljubav proklija,
kao ono cvijeće
koje nije primila,
jer se nije primilo,
i nikad neće.
Imao sam sreće.
