Ti si drugacija od mene
skolovana u najboljim skolama
uzivala samo u lakim drogama
u slobodno vrijeme glumis u predstavama, performansima
naucila uzivati u citanju i onoga sto te uopste ne zanima
odgajana da se obracas sa “da gospodjo” sopstvenoj majci
nekad se upitam sta ja to radim u tvojoj perfektnoj bajci
razlike medju nama vriste pretjerano drasticne
moje prostakluke ispreskaces na razlicite nacine
kada me gledas, tvoj pogled prodire duboko iza mojih mana
osmjehujes se, jer si vidjela covjeka, gdje drugi vide hajvana
pomalo si stisnuta, suvise kulturna, ali znam da takva moras biti
razumijem zasto kazes “djus”, kada te pitam sta ces popiti
ja sam zadovoljan sa tobom, sta bi drugo bogati, ti si jedina koju imam
ne preostaje mi nista drugo, nego da na svaku tvoju glavom klimam
u narucje primam.
Citala sam neki dan jednog kulturnog pisca, zabavljala sam se bogovski
rekoh stvarno, a o kome je rijec,kaze: zove se Carls Bukowski.
Zatvaram oci, osjecam krzno, njezna sapa macija
tvoj ljudski dodir, kako je moguce, ti si od svih drugacija.