Ti si moja veza sa svijetom i drzim te neprocjenjivom
u ovome svijetu konstantne dostupnosti svakoga dana
dok ubires novac svome tvorcu dosjetljivom
moj zivot si ogranicio i sada ima samo nekoliko strana.
Jutro krece i ti me naglo budis rano ujutro na posao.
Drzim te u rukama dok prebiram po statusima prijatelja
Zatim komentarisem status kako mi neki ne bi izostao.
Utolio sam glad, ali u meni je ipak ostala jaka zelja.
Prva pauza i drzim tebe , a sendvic u drugom dlanu.
Pisem poruke bez smisla ljudima s druge strane ekrana.
Mehanicki zvacem, ali mozak ne shvata da sada upravo konzumira hranu.
Neko me je nazvao, u ruci desert, jos jedna nevazna banana.
Pauza za rucak I svi sjedimo zajedno za jednim stolom.
Samo tisina, ne cuje se nijedna jedina rijec.
Nekada sam imao sposobnost komunikacije i govora,
a danas vise nemam drugima sta za rec.
Stavljam svoje uspjele photoshop slike po facebooku.
Na njima sam u drustvu lijepih zena i ljudi bez mana.
Onda svi skupa uzivamo u zajednickom izuzetnom looku,
jer sve mora biti perfektno i bljestavo pod sjajem ekrana.
Pravih prijatelja nemam, jer nemam vremena za njih,
ali stavljam stalno komentare i lajkove na tudje blogove
i stvarno se trudim da ne postanem i ja jedan od tih,
koje je moderno drustvo pretvorilo u digitalne robove.
Nemam jos puno vremena da pisem ovu pricu
mada sam otvorio dusu i to mi stvarno prija.
Idem sada sam da uzivam u casici i zestokom picu,
jer evo sad vidim na telefonu mi istice bateri……..
