U Steinerovom učenju sedam sfera predstavljaju prirodni tok kosmičke evolucije čovjeka, ali postoji i osma sfera koja ne pripada tom toku. Ona nije faza razvoja, nije buduća epoha i nije prostor duhovnog rasta. Osma sfera je anomalija, skretanje, pokušaj da se čovjek odvoji od vlastitog puta. Steiner je govorio o njoj vrlo oprezno, često samo u naznakama, jer je smatrao da se radi o jednoj od najdubljih tajni duhovne istorije. Dok su sedam sfera sile koje čovjeka vode prema svjetlosti i njegovoj pravoj prirodi, osma sfera je sila koja ga pokušava odvojiti od tog razvoja. Ona je svijet koji izgleda duhovno, ali nije. Svijet koji izgleda kao znanje, ali je iluzija. Svijet koji izgleda kao proširenje svijesti, ali je zapravo zatvaranje svijesti u paralelnu stvarnost koja nije dio ni Zemlje ni viših sfera. Osma sfera je prema Steineru pokušaj određenih duhovnih sila da stvore lažnu evoluciju, odvojenu od pravog puta čovjeka.
Da bi se razumjela osma sfera, mora se početi od toga da je ona duhovni konstrukt, a ne fizička lokacija. Ne postoji planet koji nosi njeno ime, niti se nalazi u fizičkom prostoru. Ona je duhovna struktura koja se razvija paralelno sa Zemljom, ali nije dio Zemljine misije. Njena priroda je mješavina duhovnog i materijalnog na način koji nije harmoničan. Steiner kaže da je to svijet u kojem se slike, misli i osjećanja kristaliziraju u nešto što izgleda stvarno, ali nema korijen u kosmičkoj istini. Osma sfera je prostor u kojem čovjek više ne može razlikovati iskustvo koje dolazi iz njegovog unutrašnjeg bića od iskustva koje mu je nametnuto. U tom smislu, ona nije mračna fantazija nego ozbiljna duhovna opasnost. Ona je iluzija koja je dovoljno slična duhovnom iskustvu da zavara čovjeka, ali dovoljno prazna da ga odvoji od njegovog pravog razvoja.
Steiner je tvrdio da osmu sferu stvaraju sile koje želi spriječiti čovjeka da ostvari Venerinu i Vulkansku evoluciju. To znači da žele spriječiti da čovjek postane biće ljubavi i biće svjetlosti. Ako čovjek ne iskusi Jupiterovu moralnu intuiciju, ako se ne razvije Venerina stvaralačka ljubav, ako ne dosegne Vulkansku integraciju svih svojih slojeva, on postaje biće bez unutrašnjeg centra. Takvo biće je ranjivo, jer ne zna više šta je njegovo iskustvo a šta je utisnuto. Osma sfera pokušava upravo to: stvoriti odvojenost između čovjeka i njegovog istinskog Ja, tako što mu nudi alternativu koja izgleda duhovno, ali ne vodi prema višim sferama.
Da bi se razumjelo kako osma sfera djeluje, mora se shvatiti da ona ne radi kroz zlo u klasičnom smislu. Osma sfera se ne nameće silom. Ona se nudi. Ona djeluje kao suptilna privlačnost. Kao vid znanja koji izgleda lakši od pravog duhovnog razvoja. Kao iskustvo koje obećava brzu moć, brzu promjenu, brzu transformaciju, ali bez moralne odgovornosti i bez unutrašnjeg rada. Steiner je bio izuzetno jasan da se duhovni razvoj ne može preskočiti. Ne može se ući u Venerinu ljubav bez transformacije Mjesečeve emocionalne prirode. Ne može se razviti Jupiterova mudrost bez borbe Zemaljskog Ja. Ne može se dosegnuti Vulkan bez prethodnog usklađivanja svih dijelova bića. Osma sfera nudi prečicu. Ona kaže: ne moraš proći kroz sopstvene dubine, ne moraš razviti unutrašnju snagu, ne moraš preuzeti odgovornost. Samo uđi u iskustvo koje izgleda duhovno i sve će biti riješeno. Ali to iskustvo nije povezano sa sedam sfera. To je paralelno polje svijesti koje odvaja čovjeka od njegovog pravog puta.
Steiner govori o dvije glavne sile koje učestvuju u stvaranju osme sfera: luciferske i ahrimanske. Lucifer stvara lažnu duhovnost, svjetlost bez mudrosti, uzvišene osjećaje bez korijena u stvarnosti. On želi čovjeka izvući iz materije prije nego što čovjek nauči šta je sloboda. Ahriman stvara suprotnu iluziju: materijalizam bez duha, tehnologiju bez moralnosti, logiku bez života. On želi čovjeka zarobiti u materiji tako da se nikada ne probudi. U osmoj sferi ova dva utjecaja se spajaju, jer oba pokušavaju čovjeka udaljiti od pravog razvoja. Lucifer nudi lažno duhovno uzdizanje, Ahriman nudi lažno uzemljenje. Osma sfera je njihovo zajedničko polje, hibrid svijeta koji izgleda kao duhovno iskustvo ali je, u svojoj suštini, mrtva zona. U njoj nema rasta, nema razvoja, nema evolucije. Čovjek koji uđe u osmu sferu doživljava iskustva, ali ništa se unutra ne mijenja. On izlazi isti kao što je ušao, samo s osjećajem da je prošao kroz nešto veliko.
Zbog toga Steiner upozorava da je najveća opasnost osme sfera stvaranje duhovnih doživljaja koji su bez moralnog temelja. Ako čovjek dobije pristup duhovnim iskustvima bez unutrašnjeg rada, ona postaju lažni put. Prava duhovnost uvijek traži transformaciju. Mora se raditi na volji, na osjećanjima, na mislima, na moralnosti. Mora se integrirati sve što čovjek jeste. Osma sfera nudi iskustvo bez integracije. Nudi osjećaj uzvišenosti bez odgovornosti. Nudi vizije bez stvarnog razvoja. To je razlog zašto Steiner kaže da se osma sfera ne može prepoznati po tome kako izgleda, nego po tome šta čini s čovjekom. Ako iskustvo koje čovjek doživi ne mijenja njegov život, ne produbljuje njegovu moralnost, ne povećava njegovu slobodu, ne otvara njegovu ljubav, onda je to iskustvo iz osme sfera.
Još jedna karakteristika osme sfera je da ona djeluje kroz slike. Ona stvara mentalne slike koje izgledaju stvarno, ali nisu povezane s duhovnom stvarnošću. To su slike koje mogu biti impresivne, žive, snažne, vizionarske, ali nemaju korijen. Steiner kaže da čovjek može doživjeti vizije koje izgledaju kao duhovni uvidi, ali su zapravo mentalne konstrukcije nastale u osmoj sferi. On ih opisuje kao duhovne holograme: izgledaju kao znanje, ali nemaju dušu. Takve slike su opasne jer čovjek počinje vjerovati u nešto što nije stvarno. Počinje slijediti put koji nije njegov. Počinje misliti da raste, a u stvarnosti stoji na mjestu. Osma sfera nije aktivna samo u individualnom iskustvu. Ona se razvija i kolektivno. U savremenom svijetu Steiner bi prepoznao osmu sferu u određenim oblicima tehnologije, u virtuelnim svjetovima, u simulacijama koje čovjeka uvode u svijet koji izgleda stvarno ali nema duhovni sadržaj. On bi prepoznao osmu sferu i u masovnim iluzijama, u uvjerenjima koja izgledaju apsolutna, a nisu povezana s moralnom istinom.
Najdublji aspekt osme sfera jeste pokušaj da se promijeni sama priroda čovjekove svijesti. Ako čovjek prestane razlikovati svoje unutrašnje Ja od slike svijeta koja mu je pružena, gubi centar razvoja. Osma sfera želi da čovjek postane biće koje više ne zna šta je pravo iskustvo. Ona želi da duhovni razvoj postane imitacija razvoja. Da čovjek bude zadovoljan slikama umjesto istinom. Da bude zadovoljan emocijama umjesto ljubavlju. Da bude zadovoljan idejama umjesto mudrošću. To je njena najveća opasnost. Čovjek koji izgubi sposobnost da razlikuje stvarno od nestvarnog više ne može napredovati. On ostaje zarobljen u svijetu koji ga drži daleko od njegovog vlastitog bića.
Steiner je, međutim, naglašavao da osma sfera ne može pobijediti čovjekovu evoluciju. On je govorio da čovjek mora biti svjestan njenog postojanja, ali da se od nje ne treba plašiti. Ona nije sila koja uništava, nego sila koja zavodi. Ona ne može uzeti čovjekovu dušu ako čovjek održava vezu s vlastitim Ja. Pravo Ja je najdublji štit protiv osme sfera. Ako čovjek razvija moralnu snagu, ako radi na vlastitim osjećanjima, ako izgrađuje volju, ako teži istini i ljubavi, tada osma sfera gubi moć. Ona može djelovati samo ondje gdje čovjek traži prečicu. Samo ondje gdje želi znanje bez odgovornosti, moć bez rada, iskustvo bez transformacije. Steiner kaže da čovjek koji se oslanja na svoje unutrašnje Ja ostaje dio sedam sfera i ne može biti izvučen iz svog puta.
Da bi čovjek razumio osmu sferu u potpunosti, mora shvatiti da ona djeluje suptilno, tiho, neprimjetno. To nije sila koja se nameće kroz strah ili otvoreno zlo. Njena snaga je u prikrivanju, u stvaranju privida da je čovjek na pravom putu dok se u stvarnosti udaljava od njega. Najveća opasnost osme sfera je u tome što ona imitira duhovnost. Ona imitira znanje. Ona imitira unutrašnja iskustva. Ona imitira intuiciju. Ona imitira moral. Čovjek može misliti da napreduje, ali napreduje samo u onome što osma sfera projektuje. Steiner kaže da je ključ razlikovanja uvijek isti: da li iskustvo dovodi do rasta unutrašnje snage, odgovornosti, moralnosti i ljubavi. Ako ne dovodi, onda to nije iskustvo iz sedam sfera nego iz osme.
Osma sfera djeluje i kroz pojam odvajanja. Ona želi stvoriti distancu između čovjeka i njegovog uravnoteženog razvoja. Ona želi da čovjek ostane u emocionalnim i mentalnim ekstremima. Ako čovjek padne u pretjerani misticizam bez stabilnosti, on odlazi ka luciferskom polju osme sfera. Ako padne u pretjerani materijalizam bez unutrašnjeg života, on odlazi ka ahrimanskom polju osme sfera. Stepen čovjekovog pada u osmu sferu mjeri se time koliko je izgubio osjećaj za centar. Centar čovjeka je njegovo Ja. Ne ego u psihološkom smislu, nego istinsko Ja koje prepoznaje istinu, razlikuje ispravno od pogrešnog, osjeća moral kao unutrašnju silu i zna da je povezano sa sedam sfera. Osma sfera napada taj centar tako što čovjeku nudi zamjenske identitete. Umjesto unutrašnje istine nudi mu slike o sebi. Umjesto slobodne volje nudi mu impulsivnost. Umjesto moralne intuicije nudi mu ideološke uvjerenosti. Umjesto ljubavi nudi mu emocionalnu ekscitaciju. Sve izgleda isto, ali suština je potpuno drugačija.
Ako se pogleda savremeni svijet, moglo bi se reći da osma sfera nikada nije imala više ulaza nego danas. Ona se pojavljuje u virtuelnim simulacijama koje zamjenjuju stvarnost. U digitalnim identitetima koji zamjenjuju dušu. U ideologijama koje nude gotove odgovore bez ličnog moralnog rada. U duhovnim metodama koje obećavaju brze rezultate bez unutrašnje transformacije. U mistifikacijama koje hrane osjećaj posebnosti, a ne jačaju odgovornost. U svijetu informacija koje ne nose mudrost. Sve to Steiner bi svrstao u djelovanje osme sfera jer to nisu realnosti koje pripadaju čovjekovoj evoluciji kroz sedam sfera. One su paralelni koridori koji vode u iskustva bez promjene.
Postoji još jedan aspekt osme sfera, a to je stagnacija. Dok sedam sfera predstavljaju razvoj, osma sfera predstavlja mirovanje koje je prerušeno u kretanje. Čovjek može misliti da se mijenja jer prolazi kroz intenzivne doživljaje, ali u stvarnosti njegova svijest se ne mijenja. On može imati vizije, ali one ne utiču na njegov život. Može imati uvide, ali oni ne mijenjaju njegovo ponašanje. Može imati jaka emocionalna iskustva, ali ona ne povećavaju njegovu sposobnost ljubavi. Sve je kao simulacija rasta. Steiner kaže da je osma sfera svijet u kojem je sve prividno. Privremeno uzbuđenje zamjenjuje trajnu transformaciju. Lažna svjetlost zamjenjuje stvarnu. Misao zamjenjuje stvaranje. Slika zamjenjuje iskustvo. Čovjek ostaje u svijetu koji se stalno kreće oko njega, a on sam stoji.
Druga važna karakteristika osme sfera je što ona umanjuje čovjekovu sposobnost da se poveže sa sobom. Ona ometa unutrašnju tišinu. Ona ometa svijest o vlastitom moralnom biću. Ona ometa snagu volje. Ona ometa povezanost sa istinom. Čovjek koji se približi osmoj sferi može biti vrlo uzbuđen, aktivan, pun ideja, ali duboko u sebi osjeća prazninu. Ta praznina je znak da iskustva koja doživljava nemaju korijen. Steiner kaže da je praznina unutar čovjeka uvijek znak da je neko iskustvo došlo sa strane, a ne iz njegovog Ja. Sedam sfera djeluje iznutra, osma sfera djeluje izvana. Sedam sfera daje dubinu, osma daje površinu. Čovjek mora naučiti slušati tu razliku.
U Steinerovom učenju postoji i važan motiv: osma sfera pokušava čovjeku oduzeti sposobnost imaginativnog mišljenja. Imaginativno mišljenje je niži oblik duhovnog uvida koji omogućava čovjeku da vidi stvarnost u slikama koje nose duhovnu istinu. Ali osma sfera stvara slike bez istine. Ona zasićuje čovjekovu svijest fantazmima, slikama koje nisu povezane sa stvarnošću. Ako čovjek počne prihvatati te slike kao stvarne, njegova sposobnost za pravi duhovni uvid slabi. On gubi sposobnost razlikovanja. Njegova unutrašnja čula postaju zbunjena. Zato Steiner naglašava da duhovni razvoj mora biti praćen moralnim razvojem. Moral je kao unutrašnje mjerilo koje govori da li neka slika dolazi iz sedam sfera ili osme. Ako slika povećava slobodu, odgovornost, ljubav, mudrost, onda pripada višim sferama. Ako povećava ego, strah, osjećaj odvojenosti, želju za moći ili fantaziju koja ne mijenja život, onda dolazi iz osme.
Još jedna dimenzija osme sfera je odnos prema smrti. Sedam sfera vide smrt kao tranziciju, kao prelazak iz jedne faze postojanja u drugu. Ali osma sfera pokušava stvoriti iskustvo u kojem smrt gubi svoju duhovnu dimenziju. Ona želi da čovjek vidi smrt kao kraj ili kao ulazak u iluzorni astralni svijet koji nema veze sa stvarnim razvojem duše. Steiner tvrdi da određene duhovne sile žele privući duše u osmu sferu nakon smrti, dajući im utiske, slike i dojmove koji izgledaju kao nastavak života, ali su zapravo zatvor. On upozorava da čovjek koji tokom života nije razvio moralni centar i osjećaj za istinu može nakon smrti biti zaveden tim slikama. Moralna snaga je ono što usmjerava dušu prema višim sferama nakon smrti. Bez nje duša lako ulazi u polja koja su stvorena kao zamjenski svijet.
Osma sfera pokušava da promijeni čovjekovu predstavu o identitetu. U sedam sfera identitet se gradi na individualnosti Ja, na moralnom razvoju, na stvarnoj unutrašnjoj snazi. Osma sfera nudi identitet koji se gradi na slici. Čovjek misli da jeste ono kako izgleda. Želi biti doživljen više nego što želi biti stvaran. Želi biti viđen više nego što želi biti transformisan. Identitet se pomjera iznutra prema spolja. To je suprotno putu sedam sfera. U sedam sfera čovjek razvija sebe iznutra, a to se odražava spolja. U osmoj sferi čovjek formira sebe spolja, a unutra ostaje prazan. Steiner bi rekao da je savremeni fenomen površne duhovnosti, opsjednutosti slikom, brze transformacije bez dubine, sve to djelovanje osme sfera.
Ali Steiner nikada ne ostavlja čovjeka bez odgovora. On kaže da postoji jasan način da se razlikuje osma sfera od sedam sfera. To razlikovanje uvijek počinje od moralnog života. Moral ne u smislu društvenih pravila, nego u smislu unutrašnjeg osjećaja za dobro. Ako čovjek njeguje istinu, ljubav, hrabrost, odgovornost, blagost, integritet, tada osma sfera nema moć nad njim. Ona može nuditi slike, ali čovjek neće uzeti mamac. Steiner naglašava da se čovjek mora oslanjati na svoje Ja, jer Ja je jedini centar koji je povezan sa sedam sfera. Osma sfera nema pristup tom centru. Može ga samo zamagliti, ali ne može ga uništiti.
Drugi način da se zaštiti od osme sfera jeste razvijanje unutrašnje pažnje. Čovjek mora posmatrati sebe. Mora znati šta osjeća i zašto. Mora znati šta misli i odakle dolazi misao. Mora znati šta želi i da li to dolazi iz njegovog bića ili iz spoljnog uticaja. Kada čovjek razvija unutrašnju pažnju, slike osme sfera postaju prepoznatljive. One djeluju kao nešto što je odvojeno od suštine. Kao nešto što dolazi sa strane. Čovjek osjeća da to nije njegovo. To je znak da se radi o uticaju osme sfera.
Treći način jeste razvijanje istinske ljubavi. Ne sentimentalne ljubavi, nego ljubavi koja dolazi iz dubine. Ljubav je sila koja povezuje sa Venerom, Jupiterom i Vulkanom. Osma sfera ne može stvoriti iskustvo prave ljubavi. Može stvoriti emocije, može stvoriti uzbuđenje, može stvoriti privlačnost, ali ne može stvoriti ljubav. Ljubav je duhovna stvarnost koja otvara put prema višim sferama. Ona je suština evolucije. Steiner kaže da čovjek koji voli istinski uvijek ostaje povezan sa svojim putem.
Osma sfera se najviše hrani čovjekovim zaboravom. Kada čovjek zaboravi ko je, postaje ranjiv. Kada zaboravi svoj moralni kompas, postaje ranjiv. Kada zaboravi svoju duhovnu prirodu, postaje ranjiv. Zbog toga Steiner toliko insistira na buđenju Ja. Čovjek koji živi svjesno, sa unutrašnjom snagom i moralnim životom, ne može biti odvučen u osmu sferu. Može biti iskušan, ali neće biti izgubljen. Osma sfera uvijek napada tamo gdje je čovjek najslabiji: u iluziji, u želji za moći, u potrebi za priznanjem, u strahu, u nestrpljenju. Ako čovjek te slabosti prepozna, već je na putu prema oslobađanju.
Steiner na kraju poručuje da osma sfera postoji ne da bi čovjek bio uništen, nego da bi naučio razlikovanje. Ona je ogledalo koje pokazuje šta se dešava kada se čovjek udalji od svog puta. Ona je suprotnost koja pojačava svjetlost sedam sfera. Čovjek mora naučiti prepoznati lažnu duhovnost, površnu mudrost i prazna iskustva. Ako ih prepozna, čuva se od najvećeg gubitka: gubitka evolucije.
Osma sfera stoga nije samo prijetnja. Ona je ispit. Ona je poziv čovjeku da se probudi, da održi vezu sa svojim pravim Ja i da se okrene prema sedam sfera u kojima se nalazi njegov stvarni razvoj. Čovjek koji shvati razliku nikada neće biti zaveden. On će vidjeti svjetlost u sebi, a ne u slikama. On će znati da pravi rast uvijek dolazi iznutra, nikada spolja. On će znati da se istinska transformacija ne može prečicom postići, nego se mora živjeti. I tada osma sfera gubi svoj smisao. Ona postaje samo sjenka kraj puta čovjeka koji zna kuda ide.
