Spakovala sam stvari, nešto odjeće i moj poetski tefter,
poželjela sam vidjeti Auroru, beskrajni dan i daleki sjever.
Spremila sam za put par lijepih mirisa, ludu želju i oči snene,
svoj umiljati osmijeh, roditeljsku ljubav, ruž i čežnju žene.
Brod je krenuo i izašla sam na palubu da zapalim cigaretu,
vidjela sam ga zadubljenog u neku knjigu, bio je u svome svijetu.
Svidjelo mi se to što je neko imao nešto sasvim lično svoje,
počela sam gomilati misli kako bismo možda mogli postati nas dvoje.
Drskoga hoda prišla sam i upitala mogu li sjesti kraj njega.
On reče: „Samo sjednite, i recite molim vas ako vam još nešto treba.“
Uzela sam knjigu iz njegovih ruku i lagano je na stranu spustila,
i tada sam shvatila da ga je želja za čitanjem napustila.
Gracioznim pokretom dame dotakla sam, kao slučajno, njegovo koljeno.
Uzbudio se pomalo, zatreptao očima, brzo me pogledao – i ne bi mu svejedno.
Zatim sam krenula dlanom od koljena prema gore, ka butini njegove noge.
„Bože dragi, šta se to dešava,“ reče, „pa moje noge, one kao da više i nisu moje.“
Dlanovi su zatim krenuli dalje i zaustavili se na njegovim grudima.
„Zaboga, ovo još nisam doživio, ovo je skandal, zar se ovakvo nešto dešava ljudima?“
Onda sam mu polako prišla i poklonila mu poljubac kojeg će pamtiti do kraja života.
Otvorio je oči i osmijehom mi pokazao da mu se to svidjelo, ali i da ga je sramota.
Tada stade zapisivati kako je seks temelj svih čovjekovih problema,
i kako bi, da nije nužan, bilo mnogo bolje da ga uopće i nema.
Njegovu teoriju su mnogi kasnije čitali i pitali se zašto, a ja je nisam čitala.
Ja sam na fjordu sanjala dok sam tijelom uranjala – nisam pitala, ja sam znala.
Ljubila sam Frojda pod nebeskim svodom,
sluđeni igrom Aurore, okruženi vodom.
Ljubila sam Frojda na dalekom fjordu,
zatvorila mu oči i pokazala slobodu.
Dok smo se tijelima dodirivali, ljubavlju smo slobodno asocirali,
i kosmos je ljubomorno uzdahnuo, kao da smo ga provocirali.
